Tekst i foto: Mevlida Novalić

Nalazimo se u središtu Domžala, slovenskog gradića udaljenog 20-tak minuta vožnje od Ljubljane. Cilj nam je obilazak jedinstvenog Muzeja slamnatih šešira. Naš domaćin je dr. Aleš Musar, suprug predsjednice  Republike Slovenije Nataše Pirc Musar. Okupio je on supružnike, partnere i partnerice diplomata različitih država svijeta akreditovanih u njegovoj zemlji, te i sam  u ulozi ambasadora i promotera svoje države već peti put organizuje ovakva druženja i pokazuje ljepote svoje zemlje, istoriju, tradiciju,... 

U muzeju nas dočekuje Ivana Potočnik, koordinatorica i organizatorica aktivnosti ovog muzeja i kulturnog centra Franc Bernik u Domžalama.

Tu su i demonstratorice, pune znanja i iskustva.  Ne pričaju mnogo, njihove vješte ruke "pletu" slamu u pletenice koje dalje idu na spajanje, šivanje u razne modele šešira, za muškarce, žene, djecu, razne prilike.

Ima tu i torbi, modernih i izuzetno lijepih. I prelijep luster-pravo majstorsko i umjetničko djelo!

 Tu u muzeju, gledamo kako se slama priprema za pletenice i kako se pletenice izrađuju s četiri, pet i sedam slamki.

I mi imamo zadatak za kasnije: načiniti svoje pletenice!

Do tada, kroz slike na zidovima, eksponate i prezentaciju putujemo kroz vrijeme. Nekada je "slamnikarstvo"  bilo među značajnijim obrtničkim djelatnostima na području cijele Slovenije, a pogotovo južno od Kamniško-Savinjskih Alpi, u prilično dugom razdoblju od 18. do 20. vijeka.

Podaci govore da se sredinom 19. vijeka 12.000 ljudi bavilo zanatom slamnatih šešira, izrađujući oko 800.000 slamnatih šešira godišnje. Sredinom 19. vijeka, u većim gradovima počinju se osnivati ​​radionice u kojima su se šivali slamnati šeširi, a u domovima od Dola gotovo do Kranja plele pletenice. 

Današnje mjesto nastalo je spajanjem sela Zgornje Domžale, Spodnje Domžale, Stob i Študa, koja su proglašena jedinstvenim trgovištem 1925. Ovo ujedinjenje duguju upravo potrebi da se što dalje plasira slama, a u prilog im je išao i povoljan položaj na cesti od Beča do Trsta.

U drugoj polovici 19. vijeka slamarstvo prelazi na industrijsku proizvodnju i grade se fabrike slame. Na prelazu iz 19. u 20. vijek u Domžalama je postojalo 25 fabrika i radionica za pletenje slame, koje su zapošljavale oko 1.000 radnika, a slamnate pletenice su se plele u njihovim domovima. 

Domžalski šeširi tada su se izvozili posvuda, sve do Sjedinjenih Američkih Država.

Inače, Domžale su najveće kulturno središte istočne Gorenjske na rubu Ljubljanske kotline. Smatra se da je prvo naselje izraslo na ostacima zidina stare rimske predstraže. 

Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata tradicija pletenja pletenica od slame i izrade slamnatih šešira počela je odumirati. Da ne bi potpuno pala u zaborav, brine se Muzej slamnatih šešira (Slamnikarski muzej) u središtu Domžala. Stalna postavka otvorena je 2012. i nazvana "Tristo godina slamarstva u Sloveniji". Ona predstavlja izbor više od 700 predmeta, fotografije i druge dokumente te nudi pregled izrade različitih predmeta od slame, s naglaskom na ručni rad.

Glavni su izlošci, naravno, tipični domžalski slamnati šeširi, alati kojima su rađeni, pojedinosti proizvodnih postupaka i priče povezane s prošlošću slame. Izloženo je više od stotinu šešira, koji se razlikuju po obliku, veličini, namjeni, načinu izrade, boji, vrsti ukrasa...

U prizemlju je i prostor za radionice, izložbeni i prodajni dio. Ako vam se neki šešir dopadne a nema u vašoj veličini, možete ga i naručiti. Prvo vam , naravno, uzimaju  mjere. 

Naše društvo, tu u prizemlju Muzeja, uživa u zadatku- kreiranju svojih pletenica. Nije jednostavno, kažu. Ja sam se izvukla, moje ruke zauzete su snimanjem i fotografisanjem.

Atmosfera je na nivou, svi su veseli, raspoloženi i znatiželjni- kako će pletenice na kraju izgledati?

I kako se slamke u njihovim rukama polako spajaju u pletenice tako se i mi, iz različitih svjetova, kultura i običaja, u ovom neobičnom i lijepom druženju, međusobno ispreplićemo  i gradimo prijateljstva. 

"Muzej čuva i pohranjuje ovu kolekciju, prikuplja najnovija istraživanja i širi znanje o izradi slamenih šešira. Sada je postao mjesto susreta ljudi koji vide posebnu vrijednost u očuvanju ovog naslijeđa čija je glavna funkcija da bude zajednička platforma i važan element u jačanju lokalnih i nacionalnih identiteta", poručuju nam domaćini.

Pripremli su oni i tematske vodiče s iskustveno-kreativnim radionicama, u koje se mogu uključiti svi posjetitelji, a pogotovo školske grupe. Muzej je također povremeno domaćin drugim izložbama i događajima, među kojima su najpopularniji "Sastanci pod slamnatim šeširima" i "Junski sajam slame". 

Doživjeli smo zaista jedinstveno iskustvo.

Napuštamo muzej izuzetno raspoloženi. Osjećamo kako nas neke tanke, slamnikarske niti spajaju.