Tekst i foto: Mevludin Mekić

Triglav je najviši vrh Julijskih Alpa, visok 2.864 m, a ujedno i najviši vrh Slovenije, i najviši vrh na prostorima nekadašnje nam države  Jugoslavije. Prvo zabilježeno osvajanje Triglava desilo se 26. avgusta 1778. godine. Četiri planinara iz Bohinja popela su se na vrh planine, a njihov uspon sponzorisao je mecena Žiga Zois, koji se nadao da će  baš tu naći novo nalazište rude.

Naša ekipa koju su činili  Mirza Avdibegović,Omer Čolaković i moja malenkost zaputila se baš tim putem iz Rudnog polja, ne tražeći rudu, već da uživa u ljepotama Julijskih Alpa, Triglava.

Ova planina središnji je dio Nacionalnog parka Triglav, koji zauzima otprilike četiri posto teritorije Slovenije. Ujedno, riječ je o jedinom nacionalnom parku u Sloveniji, pa ne čudi što se nalazi i na zastavi te zemlje. Kada se planina posmatra iz Gorenjske, izgleda kao da ima tri vrha, odnosno tri glave, po čemu je i dobila ime.

Nas put vodi preko Viševnika do planinarskog doma Vodnik na Velem polju koji se nalazi na nadmorskoj visini 1820 metara. Do Vodnikovog doma nam je trebalo tri sata laganog pješačenja.

Poslije kratke pauze za osvježenje nastavljamo dalje do raskrsnice Kalvarija gdje se spaja više staza iz više pravaca a svi vode prema Kredarici. Kod planinskog vrha Kredarica na visini od oko 2515 metara nalazi se Triglavski dom – najviši planinarski dom u Sloveniji, kao i meteorološka stanica.

Dom se nalazi na grebenu između vrhova Rjavina i Triglav. Prva Triglavska kuća na Kredarici izgrađena je na zemlji koju je kupio Jakob Aljaž koji je i izgradio prvi dom prema svojim zamislima. Svačano je otvorena 10. avgusta 1896. godine. Tada skromna koliba je 8. septembra 1909. preimenovana u Triglavski dom na Kredarici.

Dom je otvoren tokom cijele godine.

Na sjevernoj padini Triglava smjestio se jedini stalni ledenjak u Sloveniji. Triglavski ledenjak smješten je na visini od 2400 metara, a površina mu je oko 14 hektara. Sastavni dio njegovog ambijenta su i divokoze koje su se pojavljivale cijelim putem, a koje nas baš nisu ni primjećivale- bar su se tako ponašale osim jednog Zlatoroga kapitalca koji nam je dao do znanja “ko je ovdje glavni”.

Na sve strane imamo prekrasne poglede, uživamo u zalasku sunca i “k’o lubenici punom mjesecu iznad Slovenije”.

Jutarnja kafa, izlazak sunca, priprema za vrh i polazak u 7,00 sati.

Staza dobro uređena i osigurana, na više mjesta spomen ploče poginulim planinarima, većina njih je poginula od “strijele” groma i lavina.

Zato oprez- pratite vremensku prognozu i poštujte prirodu.

Do samog vrha Alježev stolp nam je trebalo sat i deset minuta penjanja. Put do Alježevog stolpa je dio avanture, ali svaki korak se isplati.

Na vrhu vas čeka pogled koji se teško opisuje riječima, neukroćena priroda svuda oko vas.

Nekada je dovoljan samo jedan pogled da se sve u vama  smiri, da zaboravite na sve probleme, haos, brige i rokove.

Zapnete li na Triglavu zbog lošeg vremena, zaklon možete pronaći u Aljaževu stolpu. Rječ je o skloništu čiju izgradnju je pokrenuo slavni slovenski planinar i župnik Jakob Aljaž. Spuštamo se nerado do Triglavskog doma gdje već počinje, kažu, uobičajena gužva vikendom.

Potom spuštanje do prelijepog Bledskog jezera gdje se kupamo i osvježavamo pa nastavljamo  dalje do Ljubljane, Zadra .... onda nazad kući u Bosnu i Hercegovinu.

P.S.

Ovaj pohod na Triglav posvetili smo našem prijatelju Dženanu Uščupliću, fudbaleru, treneru i ljubitelju planine i uspona. Tragično je stradao na Zelegori  8. augusta 2024. godine od udara groma.

“Vidi ovo majstore!”  bila je njegova uzrečica koju je izgovarao kad god bismo ugledali ili "osvojili" neku destinaciju na našim mnogobrojnim usponima. Pratila nas je i na ovom putovanju.

Dženan je uvijek u našim srcima i mislima, gdje god bili, pa i na Triglavu!