Tekst i foto: Mevlida Novalić

Ne krijemo radost kad na trgu u Salzburgu među desetinama adventskih štandova ugledasmo onaj na kojem piše Bosna. Razdragano se obraćamo konobarima: Odakle ste iz Bosne?

“Ein, zwei, drei?”, pitaju nas na njemačkom valjda koliko ćemo kobasica ne shvatajući šta zapravo hoćemo od njih.

“Ma odakle ste iz Bosne?”, uporni smo.

Čujemo nešto kao “Niks feršten".

“E, svašta …”, naš je komentar dok se lagano odmičemo.

Saznat ćemo kasnije, Bosna je zapravo vrsta kobasice, popularne salzburške kobasice čiju recepturu je nekada davno osmislio jedan naturalizovani Austrijanac porijeklom iz Bosne i po svojoj zemlji dade joj to ime.

Drago nam čuti priču, a još draže vidjeti tablu sa natpisom, red ispred štanda, ali i često pominjanje imena Bosne. Otišla je Austrougarska iz Bosne, ali Bosna nije iz Austrije, rekli bismo u šali.  Potvrdit će to i prijatelji koji nam poslaše fotografiju iz svoje hotelske sobe: na njoj nešto kao ormar i na njegovom vrhu ugravirano: Jablanica, Hercegovina, Konjic. 

U Salzburg nas je zapravo dovela priča da se ovdje organizuje jedan od najljepših božićnih sajmova tokom adventa u srednjoj Evropi. Nije mnogo udaljen od našeg trenutnog prebivališta, pa zašto to ne provjeriti. Pred polazak nas upozoravaju: ovo je najskuplji grad u Austriji!

Mozartova ostavština

Salzburg je grad soli, grad velikog kompozitora Wolfganga Amadeusa Mozarta, mozart kugli i grad crkava - stoljećima je bio autonomna salzburška biskupija kojom je vladao princ biskup. Rodio se tu i Josef Mohr, suautor najpoznatije božićne pjesme “Tiha noć”.

Smješteni smo u hotelu u blizini stanice za gradski prevoz koji nas vozi do samog središta zbivanja, stare gradske jezgre. Kupujemo City Card na recepciji hotela, što se itekako isplati jer uključuje obilaske brojnih znamenitosti ili popuste na neke turističke atrakcije, zatim imate prednost pri obilasku, ne čekate duge redove za kupovinu ulaznica i sam ulazak u muzeje, katedralu, dvorce i sl. Uključen je i gradski prevoz. Karta koja važi 24 sata je 27 eura, a cijena ulaznice samo za, naprimjer, dvorac Hohensalzburg je do 10,5 eura, u zavisnosti od toga šta želite pogledati, plus korištenje žičare. Inače, ovaj dvorac-tvrđava, sa kojeg se pruža odličan pogled na grad, smatra se jednim od najvećih srednjovjekovnih dvoraca u Evropi.

U njemu su smješteni i muzeji, sam Muzej tvrđave prikazuje dvorski život koji su vodili prinčevi nadbiskupi; Muzej marioneta, kao i Muzej pukovnije Rainer. Tu su  i Prinčeve odaje koje se sastoje od Prinčevske dvorane, Zlatne odaje i Zlatne dvorane. Kažu da je namještaj u svim ovim sobama originalan i nepromijenjen od 1501/1502. Nakon obilaska, na jednom od adventskih štandova smještenih u dvorištu tvrđave naručujemo domaći specijalitet, kuhani krompir preliven kremom od sira.

Po povratku, obilazimo groblje smješteno pri samom izlazu iz žičare. Ima interesantne nadgrobne spomenike, a tu su sahranjeni i Mozartova supruga, sestra i otac. Tu je i grob Paula Fursta, koji je napravio originalne mozartove kugle. Ovo groblje se pojavljuje i u poznatom filmu „Moje pjesme, moji snovi“, koji je snimljen u Salzburgu prema istinitom događaju.

Tu su i katakombe uklesane u stijenama za koje se pretpostavlja da su iz četvrtog ili petog vijeka, vodenica i pekara sa kiflicama od tek samljevenih zrna pšenice. U salzburškoj katedrali se održava koncert filharmonije, a ispred, na trgu, bezbroj je kućica - štandova sa različitom ponudom: domaćih slanih i slatkih specijaliteta, kuhanog vina, domaćeg piva, rukotvorina, suvenira… Možete tu kupiti i jelku, ali i iznajmiti klizaljke i klizati na omanjem klizalištu smještenom na uglu trga kod katedrale i Mocartovog trga.

Šetamo Getreidegasseom, jednom od najpoznatijih ulica u Starom gradu, a takva je još od rimskih vremena kad se Salzburg zvao Iuvavum. Iznad prodavaonica su isključivo željezni znakovi i oblici reklama - tako nalaže gradski pravilnik.

Osim brojnih prodavnica poznatih svjetskih brendova i tradicionalnih gostionica, na broju 9 se nalazi i Mocartova kuća, u kojoj se rodio 1756. godine. Obilazimo muzej ovog velikog virtuoza. Zapravo, bio je mali, visok tek nekih metar i po, kažu da je bio negdje između ludaka i genija i da nije tačno da je sve vrijeme bio siromašan i živio u teškim uslovima. To je bilo zato što nije znao kako da barata sa novcem - pročitah negdje.

Slazburg je smješten na obalama rijeke Salzach, stara gradska jezgra je pod UNESCO-vom zaštitom. Danas je ovaj dio Austrije atraktivna turistička destinacija, i to tokom svih godišnjih doba. Okružen je alpskim planinama poznatim po skijalištima, biciklističkim i planinarskim stazama, mnogobrojnim jezerima i rudnicima soli čije iskopavanje je donijelo bogatsvo i razvoj samog Salzburga i gradića u okolici. Odlučismo da posjetimo nešto i od toga.

Hallstatt i Wolfgangsee

Naša prva destinacija je Hallstatt, gradić pod UNESCO-ovom zaštitom, smješten na istoimenom jezeru i poznat po najstarijem rudniku soli na svijetu. Smatra se i jednim od najstarijih ljudskih naselja u Evropi. Kažu da se ovdje so vadila još oko 5500. godine prije Krista. Od Salzburga je udaljen nekih sat vremena vožnje. Izgleda nestvarno sa svojim živopisnim drvenim kućama, prelijepim pogledom na jezero i krajolik.

Zanimljiva je legenda o dvorcu iz 16. vijeka koja kaže da su se dva grofa svađala oko djevojke na zaleđenom jezeru. Led je puknuo, a mladići su se utopili, pa je dvorac Schloss Grub tako postao uklet. Druga legenda kaže da je jedan od vlasnika koji je bio izuzetno ekstravagantan, poklonio dvorac Crkvi, ali pod jednim uslovom: nakon njegove smrti, svakih 50 godina, građani moraju izvaditi njegov lijes i prošetati sa njim kroz Hallstatt. Kažu da je to uistinu bio halštatski običaj sve do Drugog svjetskog rata. A kad smo već kod pokojnika, za one koji se ne plaše, zanimljivo je obići i groblje, odnosno kosturnicu.

Naime, zbog male površine grada, mrtve su pokopavali u stijene i gdje god su stigli. A onda su se dosjetili napraviti kosturnicu kako bi stvorili mjesto za buduće pokojnike. Ona je danas jedna od najzanimljivijih halštatskih atrakcija jer čuva više od 1.500 lobanja - i to oslikanih. Na ulazu vas ljubazni domaćin pita na kojem jeziku želimo informacije. Bosanskom, velimo, više u šali, a on odgovara: dobro, izvolite!

Sljedeća destinacija je jezero Wolfgangsee i gradić Sent Gilgen, sa kojeg se brodom vozimo do gradića Sent Wolfganga jer nemamo vremena za obilazak Strobla, još jednog gradića na jezeru. Povratna karta za brod je 20 eura, brod polazi svakih pola sata iz luka ovih malenih romantičnih mjesta. U St. Wolfgangu smo doživjeli najljepši adventski ugođaj, baš kao iz holivudskih božićnih filmova. Žao nam je napustiti tu predivnu atmosferu, ali moramo se vratiti jer posljednji brod odlazi u 19.30 sati. Jezero i gradići oko njega, posebno St. Wolfgang, ujedno su i popularna ljetovališta.

Originalne mozart kugle

Priča o Salzburgu nije potpuna ako ne spomenemo i popularni originalni slatkiš koji je proizveo kuhar Paul Fürst 1890. godine, a ime mu je dao u čast kompozitora  Wolfganga Amadeusa Mozarta. Njegovi potomci i danas pripremaju mozart kugle na tradicionalni način u slastičarni Furst, u starom dijelu Salzburga. Rade se ručno i prema izvornoj recepturi.

Salzburški pekar Fürst prvi put je predstavio svoje mozart kugle na sajmu u Parizu 1905., osvojivši glavnu nagradu. Mozart kugle sastoje se od kuglica marcipana od pistacija, obloženih nugatom. Tokom izrade, kugla se stavi na drveni štap i umoči u crnu čokoladu. Zatim se suši i stvrdne.

Budući da nema zakonskih prava na ime mozart kugli, postoje mnoge imitacije proizvoda, uglavnom proizvedenih industrijskim metodama.

Ove Furstove su umotane u srebrnu ambalažu sa plavim Mozartovim portretom koji gleda udesno.