Tekst i foto: Mevlida Novalić

 

Ako vas nekad put nanese u maleni švicarski grad Bil (Biel) obavezno posjetite Omega muzej u kojem se krije pravo blago: oko 4.000 satova, mehanizmi, instrumenti, alati, fotografije, posteri, nagrade, certifikati i drugi eksponati. U njemu se mogu vidjeti istorijski satovi ovog čuvenog i cijenjenog švicarskog proizvođača koji sežu više od 130 godina unazad. Svoje mjesto u muzeju našli su i satovi koji su putovali do Mjeseca i nazad s astronautima u Apollo misiji, kao i satovi raznih kraljeva, kraljica, predsjednika i raznih drugih uticajnih ličnosti. Kolekcija pokriva širok vremenski period, počevši od 19. vijeka pa sve do danas. U muzeju se nalazi i kompletna arhiva dokumenata, od samih početaka ovog brenda.

Grad vremena

Omega muzej zapravo je samo jedan od dva muzeja u okviru takozvanog Grada vremena ili Cité du Temps na francuskom - smještenom u srcu Bila, svjetske prijestolnice satova.

„Ovo posebno mjesto u potpunosti posvećeno vremenu objedinjuje pod jednim krovom razigrani, veseli stil brenda Swatch i luksuzni karakter Omege pružajući svojim posjetiteljima priliku da istraže dva različita svijeta časovničarstva predstavljena u dva muzeja: Planet Swatch i Omega Museum“, kažu nam u muzeju. Impozantna zgrada Cité du Tempsa nalazi se između Omeginih historijskih zgrada i novog sjedišta Swatcha, a dizajnirao ga je svjetski poznati japanski arhitekta i dobitnik Pritzkerove nagrade Shigeru Ban. Odlučujemo se da se naša priča o satovima i „Gradu vremena“ ipak bazira na Omega muzeju, iz više razloga. U ispravnost naše odluke ćete se i sami uvjeriti kroz nastavak teksta.

Priča o satovima Omega započinje 1848. godine, kada je nastala prva radionica i kada je mladi urar po imenu Louis Brandt krenuo u razvoj najpreciznijih satova koje je mogao sam razviti. Unutar nekoliko godina njegova je reputacija za visokokvalitetne satove narasla unutar Švicarske, a nedugo zatim i širom Evrope. Naslijedila su ga njegova dva sina – Louis-Paul i César, koji su preuzeli porodični posao, inspirirani očevom strašću za urarstvom i preciznošću. Nisu znali da im je suđeno zauvijek promijeniti industriju. Braća Brandt 1885. godine lansirala su svoj prvi serijski proizveden kalibar – „Labrador“. Uz mnoga tehnološka dostignuća i izvrsne rezultate mjerenja vremena, novi je mehanizam bio izvrsne kvalitete za to vrijeme. Ovaj snažan početak pružio je temelj za sve buduće inovacije.

„Exact time for life“ 

Muzej posvećen Omega satovima je prvi put za javnost otvoren 1984. godine i kažu da predstavlja najstariji muzej namijenjen satovima jednog proizvođača. Omega je kasnije izdvojila značajna sredstva kako bi u potpunosti renovirala prostor i 2019. su zvanično otvorena vrata muzeja kakav je danas. Posjetioci su tada po prvi put mogli da vide i mnoge predmete iz istorije ovog proizvođača, poput džepnog sata koji je nosio Albert Ajnštajn (Einstein), koji do tada nisu nigdje bili izloženi.

Omega satovi spadaju među najluksuznije na svijetu kada je riječ o modnim dodacima, da ne pominjemo da je bezvremenski dizajn njihovih klasičnih kolekcija obezbijedio Omegi sami vrh omiljenih dodataka kada je u pitanju stil odijevanja. S Omegom se „pokorio“ Sjeverni i Južni pol, sletjelo na Mjesec, spustilo na dno Marijanskog rova u Tihom okeanu, najdublje poznate tačke na Zemlji. Omiljeni filmski lik James Bond je nosio više ručnih satova različitih brendova, ali nijedan se ne povezuje toliko sa njim kao Omega. 

Priča o Omegi kaže da njihov slogan „Exact time for life“ ili, slobodno prevedeno „Tačno vrijeme u svakom trenutku“, sumira upravo ono za šta se Omega najviše zalaže - preciznost iznad svega. U eri prije kvarcnog mehanizma i GPS-a, tačnije, tokom 19. i 20. vijeka, industrija satova je imala muku da proizvede dovoljno precizne satove. Kako bi se pratio i bilježio napredak na ovom polju, organizovala su se testiranja za nove satove. Ovi takozvani „hronometarski maratoni“ su poslužili za testiranje bezbroj satova tokom vremena, dok su pobjednici u „trci“ imali pravo da se tako reklamiraju. Ova takmičenja su okupljala neke od najvećih proizvođača satova svih vremena koji su na ovaj način sticali ugled i prestiž. Upravo ovdje je to počelo za Omegu, koja je dokazala svoj kvalitet i nadmoć na polju preciznosti time što je osvojila prvo mjesto u čak šest  kategorija. Na ovaj način su satovi Omega  postavili svjetski rekord i dokazali da je njihov slogan sve osim pretjeran.

Omega satovi iznova dokazuju svoju pouzdanost pa je to i razlog što je kompanija bila odgovorna za mjerenje vremena na sportskim takmičenjima. Tako je imala čast da bude proglašena za zvaničnog mjerača vremena na Olimpijadi 1932. godine u Los Anđelesu. Ovo je bilo prvi put u istoriji da je jedan brend bio nagrađen takvom odgovornošću. Za potrebe ovog dešavanja, kompanija je obezbijedila 30 visokopreciznih hronografa sposobnih da mjere sa tačnošću do 1/10 sekunde. 

Osvajanje dubina okeana

Omega Seamaster je prvi put izašao u prodaju 1948. godine. Danas se ovaj model ubraja među klasične i najstarije Omega satove, zajedno sa čuvenim Speedmasterom, Constellationom i De Villeom. Omega Seamaster je ugrubo zasnovan na Omega satovima koji su pravljeni za britansku vojsku krajem Drugog svjetskog rata, pa je model Omega Seamaster 300 debitovao 1957. godine. Ovaj sat je dobio priliku da isproba niko drugi do čuveni Žak Kusto (Jacques-Yves Cousteau) za svoj eksperiment „Prakontinet II“, koji je trebao da dokaže da ronioci mogu da prežive u potopljenom i prezasićenom okruženju Crvenog mora, bez nekih značajnih posljedica. Mornarica je takođe počela da upotrebljava Omega Seamaster 300 kao dio zvanične opreme, ali kako su ronioci s vremenom počeli da rone na veće dubine, Omega je u skladu sa tim počela da testira nov model po imenu Seamaster 600, ili Ploprof  (PLOngeur PROFessionel, što znači „profesionalni ronilac“ u prevodu sa francuskog). I ovaj model je isprobao Kusto, ali i COMEX ronioci, pri čemu su obje grupe radile po nekoliko sati u vodi, na dubinama između 250 i 500 metara. Zahvaljujući ovim eksperimentima, profesionalno ronjenje ne može ni da se zamisli bez modela Omega Seamaster. Da Omega satovi ne poznaju granice pokazuje činjenica da je Omega Seamaster spušten na dno najdublje poznate tačke na Zemlji – Marijanskog rova u Tihom okeanu. 

Omega Seamaster obilježava brojčanik sa natpisom Chronometer - ako se sat naziva hronometrom to znači da ima vrhunski mehanizam koji je vrlo tačan. Na ovaj način kompanija ponosno obilježava ovaj uspjeh, pokazuje prestiž i vlastito umijeće.

Moon watch

Omega satovi su danas vjerovatno najpoznatiji po svom neposrednom učešću u pohodu na svemir. NASA-in Merkur istraživački program je uključio

Omega Speedmaster ručne satove za upotrebu tokom trajanja samog programa, međutim, nakon što je okončan sljedeće godine, astronauti su zatražili satove koje će moći da nose tokom obuke i samog leta. Ovo je bio jedan od onih savršenih tajminga u istoriji, budući da je NASA neposredno prije toga unajmila grupu inženjera čiji je zadatak bio da evaluiraju, testiraju i certificiraju svu opremu koju će astronauti koristiti. NASA je tražila satove nekoliko renomiranih proizvođača na veoma komplicirano i zahtjevno testiranje. Među testiranim proizvođačima se našla i Omega. Konačno, 1. marta 1969. godine NASA je izabrala pobjednika i tom prilikom certifikovala Omegin Speedmaster ST105.003 kao potpuno kvalifikovanog za učešće u svemirskim misijama. U važnom istorijskom trenutku za čovječanstvo, Speedmaster je nosio Baz Oldrin (Buzz Aldrin), drugo ljudsko biće koje je stalo na površinu Mjeseca, jer je Nil (Neil) Armstrong, astronaut koji je prvi kročio na Mjesec, svoj ostavio u kabini. Tako je Omega Speedmaster, poznatiji u narodu kao Moon watch, postao prvi sat koji je ikad nošen na Zemljinom satelitu i, generalno, u svemiru. Ovi originalni satovi neprocjenjivi su artefakti historije putovanja u svemir.

Omega Speedmaster satovi su tokom dugog niza godina bili i ostali jedni od najpopularnijih i najprepoznatljivijih satova koje švicarska manufaktura Omega ima u svojoj ponudi. Priča o prvom satu na Mjesecu i jedinom zvaničnom NASA certifikovanom hronografu od ovog modela je napravila legendu i oko njega okupila jako veliki broj zaljubljenika.

Mnogi se slažu da svaki strastveni ljubitelj satova i Omege mora da obiđe njihov muzej u Bilu pa ukoliko ste jedan od njih ili se nađete u blizini nemojte propustiti priliku da doživite dio istorije ove stare švicarske kuće satova, ali i istorije napretka čovječanstva koji su oni pratili. Sve navedeno u tekstu, i više od toga, vidjet ćete i doživjeti u ovom muzeju, brižljivo posloženo i ispričano. 

Dok je ljudi mjerit će se vrijeme

I dok koračam kroz muzej i uživam u izvanrednom prikazu napretka nauke i tehnologije kroz vrijeme i uz mjerače vremena, sjetih se scene koja pokazuje popularnost Omege i na našim prostorima. Scena i dijalog, poznati mnogima, teku ovako: Čuju se otkucaji satova u radnji. Sahadžiji Seadu Kapetanoviću, kojeg glumi Rade Marković, prilazi „mušterija“.

- Prije mjesec dana moj stric je donio sat na opravku.

- Koje marke?

- Omega, sa 15 rubina.

- Kemo, idi očisti ovo!

Scena je ovo iz kultnog bh. filma „Valter brani Sarajevo“, Hajrudina Šibe Krvavca. Kasnije će sahadžija Sead reći onu čuvenu rečenicu: „Kemo sine, (... ) Dok je ljudi mjerit će se vrijeme!“ A Omega je izgleda bezvremenska. 

ČITAJTE NASTAVAK: 

Planet Swatch