Nagrada "Nikola Šop" uručena je danas književniku Željku Ivankoviću u okviru ovogodišnjih "Šopovih dana na Plivi". Dodijeljena mu je za zbirku poezije "Maslačci plaču na kiši" u izdanju Synopsisa i Vijeća Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini (2024).

Prije dvije godine nagradu "Nikola Šop" pokrenuo je HKD "Napredak", podružnica Jajce u čast velikana pisane riječi. 

Na ovogodišnji konkurs pristigla je dvadesetjedna knjiga poezije, a odluku o nagradi donio je stručni žiri u sastavu Tina Laco, Ivan Lovrenović i Gloria Lujanović.

Ivan Lovrević ističe da iako se obično kaže kako su sve knjige bile dobre i važne, teško je bilo izabrati najbolju, te potvrdio da je to bila situacija i u ovom slučaju. Podvukao je također značaj same nagrade.

- Ime koje nosi nagrada je nešto što je u svijetu književnosti puno važnije od svih nas, jer je Šop univerzalni svjetski pjesnik. Zato mi je drago da možemo danas promovirati nagrađenu knjigu - kazao je Lovrenović.

Dobitnik Šopove nagrade Željko Ivanković naglasio je njenu važnost u kontekstu ko je dodjeljuje, a u ovom slučaju to je "Napredak", onaj čije ime nosi, žiri koji stoji iza nagrade te konkurencija, a riječ je o 21 zbirci uglednih pjesnika.

- Dugo sam radio ovu knjigu sa 70 pjesama za 70. rođendan i istinski vjerovao u nju. Da sam bio u pravu potvrđuje činjenica da je knjiga bila među tri za Tinovu nagradu. Ova nagrada koja nosi ime velikog pjesnika Nikole Šopa u respektabilnoj konkurenciji i od respektabilnog žirija potvrda je njezine kvalitete. Ponosan sam na ovu nagradu koja nosi Šopovo ime i koja i Jajcu i BiH služi na ponos, a i ozbiljno pridonosi ukupnom vrednovanju književnosti na našem jeziku - izjavio je Ivanković.

Željko Ivanković (1954.) autor je impozantnog književnog opusa koji obuhvaća više od šezdeset naslova. Kada bi se tražilo središte iz kojega polazi i kojemu se uvijek iznova vraća njegovo gotovo polustoljetno književno putovanje pokazalo bi se, bez sumnje, da je to poezija. O tome svjedoči dvadesetak knjiga pjesama koje se – od prve knjige "Nešto od onog što jest" (1978) do najnovije "Maslačci plaču na kiši" – nižu u gotovo pravilnim vremenskim razmacima. Još više, i poetički presudnije, o tome svjedoči činjenica da je poezija Željka Ivankovića poezija unutarnjeg kontinuiteta.