Sarajevo je nekad bilo poznato po svom zelenilu u proljeće. Prošao je rat i opsada, glavnina drveća i zelenila je nestala, uglavnom tokom zimske sječe u najtežim teško zamislivim uslovima opsade. Opravdano. Međutim, rat je završen prije petnaest godina. U tom razdoblju posađeno je dosta novog drveća, ali kao da nešto ne štima. Najdramatičnije je bilo prije nekoliko mjeseci, kada su, nakon teškog snijega koji je polomio što se na drveću polomiti moglo, radnici sarajevskog Parka, uz saglasnost kantonalnih vlasti, posjekli grane duž aleja i parkova grada. Sječa se, nažalost, proširila i ne još neke bh. gradove, čije pojedini kvartovi, kao sarajevski, danas izgledaju kao scena za postapokaliptične filmove.

Stanovnici Sarajeva su nakon tog zahvata očekivali će s dolaskom proljeća grane ponovo olistati i probeharati, ali ... Ništa od toga. Proljeće je uveliko stiglo, a grane su i dalje suhe, mrtve. Nešto nije urađeno kako treba. Čudo se desilo tek na jednom stablu među stotinama - pojavio se jedan mali zeleni list. Zašto veliki broj sarajevskog, ali i drveća drugih naših mjestab nije propupao, listao, procvjetao, upitali smo šefa Katedre za zaštitu bilja i drveća pri Šumarskom fakultetu u Sarajevu, profesora dr. Mirzu Dautbašića:

- U jesen smo imali dvije varijante, posjeći skroz stabla ili ih ostaviti ovako. Sada čekamo. Stanje je normalno, ništa tu nije neuobičajeno, jer je druga varijanta bila potpuna sječa. To je bilo oštećeno granje, ono koje je snijeg prelomio. Sve zavisi od prirode. Vidite kakvo je ovo vrijeme, i mi ćemo se ubuđati a kamoli stabla, previše je vlage i kiše. Moramo čekati, da vidimo kako će reagovati biljke na tu promjenu. Kad krenu nove grane, novi pupoljci, onda treba vidjeti šta i kako, njih usmjeravati da stabla dobiju neki pravilan izgled.

Dautbašić dakle smatra da se radi o normalnoj proceduri, ali nenormalnim klimatskim uslovima, čije posljedice je teško predvidjeti. Iako se ranijih godina znalo desiti da se u vezi sa sječom, uzgojem, očuvanjem i liječenjem drveća, aleja i parkova Šumarski fakultet nije uvijek slagao sa odlukama kantonalnih ministarstava koja su bila zadužena za to, kao ni sa akcijama preduzeća Park, ovaj put su bili saglasni oko nužne sječe spomenutog granja. Mišljenja i stavovi im se poklapaju. No, ima još nešto u čemu se slažu, a to je izazvalo i više kontroverze nego ova sječa. To je jedna druga sječa o kojoj se pričalo i pisalo po medijima zadnjih par mjeseci. Radi se, ne samo o kresanju grana, nego o kompletnom iskorjenjivanju stoljetnog platana koji je ukrašavao prostor iza sarajevske Katedrale. Nema se više šta posebno reći o tome, skoro sve je ispričano, ali neke stvari bi mogle naknadno izaći na vidjelo. Jer, eventualne posljedice ovakvog akta bi tek trebalo da uslijede. Kako je poznato, najprije je neko primijetio da oštećene grane tog stabla padaju po krovu Katedrale. Rečeno je da su zato odstranjene, i ne samo one, nego kompletna krošnja, skupa sa zdravim granjem. Svega dva ili tri dana poslije toga, došla je vatrogasna brigada koja je iz korijena izvadila čitavo stablo, isjekla ga na komade, ubila ga. Sada je tamo prazan prostor. Osim što je proizvodilo kisik (bilo je zdravo) pravilo hladovinu i zaklon, to stablo je bilo i ukras, čak i jedan od simbola grada. Šumarski fakultet i firma Park se slažu da platan nije trebao biti posječen, i da je to tragedija. Općina Stari Grad je medijima ponudila teoriju kako, navodno, korijenje šteti temeljima Katedrale. Za više odgovora na naša pitanja nisu imali vremena, kako su nam rekli, zbog praznika i odlaska na godišnji odmor pojedinih općinskih službenika. Na primjer, općinski djelatnik Nasir Gradaščević, koji je bio zadužen za projekat ubijanja ovog stoljetnog stabla ispred Općine, nije nam odgovorio na pitanja ni nakon praznika. Njegove kolege su predložile da sačekamo da se vrati sa godišnjeg. O svemu tome, Mirza Dautbašić kaže:

- To je tragedija, to je katastrofa. To je laž da je korijenje počelo da pritišće temelje crkve. To je dezinformacija, i to je bruka za onog koji je to odobrio. Ispod potok teče i to je korijenje štitilo Katedralu. Postavlja se pitanje šta će biti sa temeljima sada kad nema tog korijenja. Odavno postoje inicijative da se ukloni, kao stablo smeta crkvi. Nažalost, uspjeli su u svojoj nakani. Mi smo bili protiv. Prije par godina išla je naša stručna ekipa da vidi je li to istina. Rekli smo da stablo ne treba dirati. Ni Park nije htio da to uradi, pa su to uradili vatrogasci. Toga ima samo u Bosni - da vatrogasci sjeku stabla i to po nalogu načelnika. Njega je zvao i dekan Šumarskog fakulteta, međutim sila zakon ne pita. Šumarski fakultet je uradio ekspertizu u kojoj piše da ne treba sjeći to stablo,  Park je citirao taj izvještaj i oni nisu htjeli da sijeku. A korijenje, ako je bilo toliko, bilo je potpora odozdo. A što se tiče grana koje su smetale, one su mogle biti posječene. Stablo se moglo oblikovati bez ikakvih problema. Sječa nije donijela nikakav dobitak. To stablo je moglo ostati kao simbol grada.