Daorson je glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana “kiklopskim” zidinama od golemih kamenih blokova. U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Središnji dio zauzima dominantna Gradina ili Akropola kojoj sa južne i jugozapadne strane stoje podgradinske terase na Grebenu, dok se sa istočne strane širi predakropolski prostor na Banjama sa stambenim i gospodarskim, te trgovačkim dijelovima naselja. 

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. U jednom manjem objektu pronađena je kovačnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. god. pr. Kr., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima.

-Ovo je jedini sigurno utvrđeni lokalitet jednog ilirskog plemena pronađen u ovim dimenzijama. Njihov glavni grad se još uvijek ne zna, toliko su bili bogati i veliki. Mi ovdje imamo sreću da je ovaj lokalitet otkriven krajem 19. stoljeća i da je ’50-tih,’ 60-tih godina, pa sve do 1991. ovdje iskopavano, i puno toga je iskopano. Ovaj lokalitet predstavlja jugozapadna gradska vrata. Sjeverozapadna su zatrpana. Bila su dva gradska tornja, ovo je jedan od njih, južni, a sjeverni je urušen. Glavni gradski zid je megalitski, monolitni, a sirovina odakle je dovožen kamen je kamenolom udaljen oko kilometar od lokacije i nalazi se na vrhu kanjona rijeke Radimlje. Sastav matrerijala je vjerovatno isti kao i kod stećaka, naš klasični krečnjak- kaže nam Ante Vujnović, historičar i arheolog.

-Ovo je manji dio kompleksa, ne znam ni da li je dvadeseti dio, veli Vunović. Sve što se nalazi okolo, kada se upali Google Earth, vidimo pravilan raster ulica, prostorija i urbanog gradskog naselja tog ilirskog plemena.

-U suštini, o tom plemenu ne znamo previše, a ono što sigurno znamo je da nisu bili primarno ratničko pleme. Znamo da su bili većinom trgovci. To znamo zahvaljujući tome što je u toku arheoloških istraživanja pronađen ogroman broj različitih novčića različitih grčkih vladara, republikanskog krimskog novca. Ovdje se radila klasična trgovina. Upravo taj novac i bogatstvo im je omogućilo da mogu formirati jedan ovakav grad. Tu je bila akropola, iza akropole je pronađen i mali hram sa figurinama različitih grčkih božanstava. To je bilo upravo zbog trgovine, ovo je jedno malo ilirsko pleme koje je vrlo brzo u svom razvoju došlo u doticaj sa grčkim kolonijama na jadranskoj obali. Vjerovatno sa kolonijama na Visu, Korčuli, sa Naronom. Narona je prvobitno bila grčka kolonija, pa tek onda rimska. Od njih su preuzeli pismo, jezik, stil gradnje, doslovno sve. Samo im je krv i fizionomija bila ilirska, autohtona, domaća- priča nam zanimljivu priču Ante Vujnović.

Za vrijeme rimskog građanskog rata između Cezara i Pompeja, Daorsi su bili saveznici Cezara, a Delmati Pompeja. Jedno od najpoznatijih plemena tog vremena bili su Delmati, po kojima je Dalmacija i dobila ime. A pošto je Delmatima uvijek smetalo njihovo bogatstvo ovdje, u jednom od tih sukoba, 43. i 44.  godine prije Krista su napali i u potpunosti devastirali, zapalili grad.

-To znamo jer je na gradskim vratima pronađen veliki sloj pepela. Glavna gradska vrata su bila drvena. Muško stanovnišvo je bilo pobijeno ili odvedeno u roblje, žensko je otišlo u roblje. Oni koji su uspjeli pobjeći otišli su u Hrgut. Tek kasnije, dolaskom Rimljana se stopilo i nastalo romanizirano stanovništvo. Vjerovatno u našim venama danas ima malo ove daorske krvi- smatra Vujnović.

Arheološko područje Helenističkog grada Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.