Dijamant Hope(Nada) je plavi dijamant od 45.52 karata. To je najveći plavi dijamant ikada otkriven do danas. Nada je ime porodice koja ga je posjedovala od 1824. godine. Riječ je o dijamantu orezanom iz “Bleu de France“. Kruna ukradena 1792. Iskopana je u Indiji.

Dijamant Hope ima reputaciju prokletog dijamanta, budući da su neki od njegovih uzastopnih vlasnika imali težak, čak i tragičan kraj. Danas je među eksponatima u Nacionalnom muzeju prirodne istorije u Washingtonu, DC, Sjedinjene Američke Države. Trenutni vlasnik je Smithsonian Institution i narod Sjedinjenih Država. Smithsonian Institution, također poznat jednostavno kao Smithsonian, je grupa muzeja i istraživačkih centara kojima upravlja vlada Sjedinjenih Država. 

Prema legendi, ovaj prekrasni dijamant poznat kao Hope (Nada) nekada je krasio čelo indijskog boga kojem ga je ukrao hinduistički svećenik. Svećenik je uhvaćen i mučen zbog svojih nedjela. Rečeno je da impozantni dragi kamen nosi smrtonosnu kletvu.

U Evropi se pojavio 1642.g kod francuskog trgovca Jeana Babtiste Teferniera kojeg na putu do Indije napadaju bijesni psi i rastrgaju ga na komade. Nicholas Fouquet, francuski državni dužnosnik ga je posudio za državni bal. Vrlo brzo nakon toga je okrivljen za pronevjeru i osuđen na doživotni zatvor, gdje je i umro. Princeza de Lambelle, koja je redovito nosila dijamant, pretučena je na smrt u naletu Pariške gomile. Dijamant je ostao u francuskoj kraljevskoj porodici sve dok nije ukraden 1792. godine tokom Francuske revolucije. Luj XIV i Marija Antoaneta, koji su bili obezglavljeni, često se navode kao žrtve prokletstva.  The Hope diamond je najpoznatiji prokleti dijamant u svijetu, ali to je samo jedan od mnogih.

Godine 1830. kamen koji je danas povijesno blago kupio je Londonski bankar Henry Thomas Hope za 150,000 dolara. Kamen je opet pokazao svoju zlu ćud. Obiteljsko bogatstvo Hope-ovih se naglo istopilo i jedini unuk je umro jadan i siromašan dok drugi nasljednik napokon nije prodao ukleti dijamant. Tokom idućih 16 godina, Hope dijamant se selio od vlasnika do vlasnika, od Francuza Jacques Coletea koji je počinio samoubojstvo do Ruskog princa Ivan Kannitovitskog koji je ubijen.

Dijamant je svojim prokletstvom pronašao put i do Amerikanca Neda McLeana, koji je dijamant platio za samo 154.000 američkih dolara. Njegov sin Vincent ubrzo je smrtno stradao u prometnoj nesreći, a kći mu je umrla od predoziranja. Njegova supruga postala je ovisna o morfiju, a sam McLean umro je u mentalnoj ustanovi. Gospođa McLean umrla je 1947. godine i ostavila ukleti kamen u nasljedstvu svojih šestero unučadi.Dvije godine kasnije, obitelj McLean prodala je dijamant Harryju Winstonu, poznatom trgovcu draguljima. Winston je kamen ostavio u instituciji Smithsonian, gdje se i danas nalazi.

 Danas ovaj dijamant teži 45,52 karata i vrijedi 250 miliona dolara.

Klasifikovan je kao dijamant tipa IIb.

Dijamant je po veličini i obliku upoređivan s golubijem jajetom, orahom, koje je "kruškolikog oblika". Dimenzije u smislu dužine, širine i dubine su 25.60 mm × 21.78 mm × 12.00 mm (1 in × 7/8 in × 15/32 in).

Opisana je kao otmjena tamno sivkasto-plava, kao i da je “tamnoplava” ili ima “čeličano-plavu” boju.

Kamen pokazuje neobično intenzivan i jako obojen tip luminescencije: nakon izlaganja kratkovalnom ultraljubičastom svjetlu, dijamant proizvodi briljantnu crvenu fosforescenciju koja se zadržava neko vrijeme nakon što je izvor svjetlosti isključen, a ova čudna kvaliteta je možda pomogla u njegovoj reputaciji "prokletog".