Svjetski dan pozorišta obilježava se od 1961. godine svakog 27. marta. Obilježavanje ovog važnog dana projekat je Internacionalnog teatarskog instituta (ITI). To je UNESCO-ovo udruženje koje za cilj ima povezivanje pozorišnih ljudi i lakšu razmjenu informacija.

Na ovaj datum, sva pozorišta svijeta čitaju međunarodnu poruku (prije ili poslije izvođenja prestave) koju, na poziv ITI-ja, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.Ove godine poruku je napisao grčki reditelj, edukator, osnivač i umjetnički direktor teatarskog ansambla "Attis" Theodoros Terzopoulos.

Rediteljica Tanja Miletić-Oručević u izjavi za Fenu je kazala da nas Svjetski dan teatra može podsjetiti da je teatar danas iznimno vrijedno mjesto koje osigurava živi i emotivni kontakt između ljudi.

- U dobi u kojoj smo sve više pretvarani u algoritme, zalijepljeni za ekrane i zaintrigirani mogućnostima vještačke inteligencije, pozorište nas vraća na "fabričke postavke" ljudskosti: neposredna komunikacija, emotivni susret pojedinaca, društveni naboj. Stoga možemo reći da je teatar danas možda važniji i ljekovitiji više nego ikada - kazala je Tanja Miletić-Oručević.

Direktor Pozorišta mladih Sarajevo Ismir Fazlić podsjeća da teatar objedinjuje sve umjetnosti u jednu formu na sceni u kojoj publika uživa.

- Objedinjuju se likovna, muzička, dramska, književna, vajarska, lutkarska, glumačka i sve ostale umjetnosti! Svim teatarskim radnicima, zaljubljenicima u teatar, ali i svim ostalim umjetnicima Sretan svjetski dan teatra! - poručio je Fazlić.

Dramaturg Darko Lukić ističe da i za ovaj Svjetski dan pozorišta, baš kao i za sve prethodne, ima istu “želju uzaludnu”.

- Ono, u stilu “I have a dream”. Da bar nekoj od poltičkih stranaka na ovim našim prostorima kazalište bude zaista bitno, izvan predizbornog skupljanja glasova i prigodne postizborne dekorativne parade. Pa da onda, nekim slučajem, znaju što bi s tim kazalištem i tako naprave nekakav program, pa da na osnovu tog programa nastane nekakva strategija koja bi omogućila izvedbene planove i konkretne projekte, a oni bi sami ukazali na profil kadrova koje je potrebno angažirati. Da se više ne polazi najprije od imena i kadrova, pa se onda prema njima, preko noći i na silu pokušava nategnuti nekakav program i koncepcija. Da se više ne događa baš toliko često da umjesto kazališta imamo provincijski cirkus u kojemu se pod svaku cijenu neki umorni klaun pokušava predstaviti kao krotitelj lavova. Eto, ja tako sanjam, a na ovaj dan o tome i pričam. Ima već preko četrdeset godina. I nije mi dosadilo - izjavio je dramaturg Darko Lukić za Fenu povodom Svjetskog dana pozorišta.