Predstava „Njih više nema“, čija premijera je zakazana za 11. 12. 13. novembra u 20 sati na Sceni SARTR-a, nastala je prema tekstu Doruntine Bashe, u režiji Andreja Nosova kao koprodukcijski projekat Heartefact (Srbija), Sarajevskog ratnog teatra SARTR (BiH) i My Balkans (SAD, Srbija), u saradnji sa La MaMa Experimental Theatre Club (SAD), Ibsen Scope (Norveška) i Allianz Fondacijom (Nemačka).

Glavne uloge ostvaruju Mirjana Karanović, Svetozar Cvetković i Alban Ukaj.

U predstavi također učestvuju Maja Salkić, Davor Sabo, Kemal Rizvanović, Matea Mavrak, Hana Zrno, Sanin Milavić, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Natalia Dmitrieva i Dino Hamidović.

Reditelje Andrej Nosov smatra da  predstava ispituje poziciju svih nas u publici – kako razumijemo i odnosimo se prema onima koji su preživeli genocid u Srebrenici – što je kaže posebno važna perspektiva za njega  kao nekoga ko dolazi iz Srbije.

- Ona je i naš umetnički način da preispitujemo i razumijemo  sudbine i posljedice e ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Duboko vjerujem da bez empatije i prihvatanja odgovornosti nema dugoročnog mira na ovim prostorima. Kada odbacimo sve velike i pomalo otrcane riječi koje stalno koristimo i čujemo u javnom prostoru, ovim umetničkim činom pokušavamo da živimo na sceni one živote kojih više nema. Pokušavamo i da shvatimo i osetimo da je preživljavanje, za one koji ostaju, ne samo tuga zbog gubitka, već i veliki strah od zaborava. Zaborav, lični i kolektivni, ubija. Zaborav je kazna za žrtve, a melem za počinioce i one koji još žive zločinačke ideje.Sada, dok nastaje ova predstava, mi ovdje na Balkanu živimo decenijama slušajući iste glasove – one koji mrze, šire strah i produbljuju posljedice rata od prije trideset godina - kazao je Andrej Nosov.

Direktorica SARTR-a Maja Salkić Burazerović nije mogla opisati količinu emocija i zahvalnosti prema Heartefact timu za uloženi trud, istraživanje i rad tokom posljednje četiri godine na predstavi "Njih više nema“.

- Veoma rijetko predstave budu više od samog umjetničkog čina. Slobodna sam da kažem da je ovo ljudski i pozorišni stav o bolnom periodu naše zajedničke historije. Komad prati Sadiku, koja je preživjela genocid u Srebrenici i koja proslavlja svoj rođendan, daleko od svoje domovine u Holandiji. Stoga smatram da je od velikog značaja imati predstavu o Srebrenici koja je počela svoj život premijerama 8. i 9. maja u Beogradu, i igrat će na redovnim repertoarima Heartefact kuće i SARTR-a - kazala je Salkić Burazerović.

"Njih više nema" treći je projekt SARTR-a u okviru obilježavanja 30 godina od počinjenog genocida u Srebrenici.

- Sa vremenskom distancom i osjećajem odgovornosti, SARTR nastoji da kroz umjetnički izraz predano govori o ovim temama, ali i da pronađe način kako da priđe publici, kako da komunicira i potakne na razmišljanje. Praveći veze između vremena u kojem živimo i prošlosti koja se često potiskuje u zaborav, pozorište postaje prostor dijaloga i istinska podrška u stvaranju zdravijeg društva -- istakla je Salkić Burazerović.

Prema riječima glumca Albana Ukaja predstava nije samo podsjećanje na prošlost, već i  tiho upozorenje sadašnjosti, svima nama koji živimo u vremenu u kojem se istina lako mijenja, rasteže, relativizuje.

- Zato mi se čini da je ova predstava došla u pravi trenutak. Ona ne pokušava da udovolji, već da probudi, da udari tamo gdje najviše boli — pravo u pleksus, u ono mjesto gdje se duša i dah susreću. Gledajući Miru i Cveleta na sceni, i prateći kako Andrej gradi svaku emociju, stalno sam mislio o toj nepodnošljivoj lakoći postojanja. O tome koliko je lako proći pored bola drugih, i koliko je teško kad taj bol jednom zaista dotakneš. Premijera u Beogradu bila je važna, ali vjerujem da sarajevska premijera nosi dodatnu težinu. Kao da će se ovdje sve zatvoriti u krug, kao da će svaka riječ, dobiti svoje pravo značenje. Sjećam se procesa rada, onih trenutaka kada smo, nakon progona, samo šutjeli. Nismo mogli, a ni morali ništa reći. Ta tišina je bila zajednička, gusta i teška. U njoj smo prepoznali jedni druge i nosili tu tugu i bol kućama, u sebi, kao nešto dragocjeno i strašno u isto vrijeme. „Njih više nema“  nas je naučila nečemu što se ne uči riječima, da empatija nije slabost, već snaga koja nas povezuje. I da ono što dijelimo u tišini, možda najviše govori o tome ko smo - podvukao je Ukaj.

Važan segment predstave je audio doživljaj, zbog čega je broj publike po pojedinačnom izvođenju ograničen. Takođe, neophodna je blizina između scenskog prostora i prostora za publiku. Svaki gledatelj i svaka gledateljica dobija personalne slušalice koje koristi tokom predstave.Predstava se titluje na engleski jezik, saopćeno je iz SARTR-a.