Sutrašnja premijera predstave „Hvali Dojčlan, drž' se Bosne“, monokomedije i autorskog projekta Roberta Krajinovića, ujedno je i posljednja premijera te Bosansko narodno pozorište Zenica s njom zvanično i zatvara 76. pozorišnu sezonu.

Krajinović je autor teksta, režiser, glumac, a izabrao je i muziku te kostime za ovu predstavu, koja traje 60 minuta.

Predstava će, s početkom u 20 sati, sutra biti izvedena na Maloj sceni “Žarko Mijatović” BNP-a Zenica, koja je, upravo, na njegovu inicijativu i dobila ime po tom velikanu zeničke i bh. pozorišne scene, čijom je zaslugom i stupio na pozorišnu i glumačku scenu.

Sve ulaznice za premijeru već su rasprodane.

- Ovo je tekst koji sam pisao nekoliko godina, koji je sazrijevao u meni i, evo, konačno će sutra ugledati svjetlo dana. Također, jedna bitna stvar za mene je da ove godine slavim i 35 godina kako sam prvi put stao na scenu BNP-a u Zenici.

To je bilo, negdje, u ratu 1992. godine i predstava je bila na repertoaru, a ja sam, kao polaznik Dramskog studija, uskočio u tu predstavu- “Staklena menažerija” Tennesseeja Williamsa. Ove godine je i, također, 25 godina kako sam diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu – kao najbolji student.

Ove godine sam odlučio da neću biti ni lažno, a ni, ovako, skroman- s obzirom ko sve dobija prostor u medijima; ko sve postaje zvijezda, preko noći te ko su sve uzori našoj omladini- kazao je na današnjoj pres-konferenciji Krajinović.

Tekst, podvukao je, osim to je nastajao duži vremenski, ima u sebi i dosta biografskog i autobiografskog.  

- Predstavu posveđujem mom, pokojnom stricu Anti, s kojim sam jedno vrijeme – 1995. i 1996. godine, proveo zajedno  u Njemačkoj. Kao najbolji učenik generacije, bio sam, u Njemačkoj, prinuđen da radim osnovne fizičke poslove.

Tada sam shvatio da, ukoliko želim da napravim nešto od svoga života i da se dalje razvijam kao čovjek, da se vratim u svoju domovinu, gdje sam upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Upravo jedan dio ove priče odnosi se na, taj, moj životni put; na tu odluku da se vratim i da, evo, postanem glumac- kazao je Krajinović.

Tekst, dodao je, obiluje komičnim i duhovitim situacijama te prati jednog našeg čovjeka koji je “otišao trbuhom za kruhom u Njemačku”, gdje nailazi na niz prepreka, uvjetovanih tradicijskim, sociološkim i svim drugim osnovama.

-Dosta se, u tekstu, dotičem teme nostalgije. To je jedna ljudska emocija, koju čovjek može jedino doživjeti kada nije u svom životnom staništu. Ta potreba za boljim ekonomskim statusom, za uređenijom državom…mnoge je ljude odvela izvan naše prelijepe, po meni i najljepšeg komada zemlje na ovoj našoj planeti- Bosne i Hercegovine.

Nekako, to, uspoređujem sa ribicama u akvarijumu- koje imaju najbolju hranu, najlješi akvarijum, ali su, ipak, u akvarijumu. Nisu u svom moru, u svojoj rijeci, u svom potoku…- podvukao je Krajinović.

Muziku je, naglašava, također birao prema svome ukusu te ono to i inače sluša- Rambo Amadeusa, grupe Zoster, Nade Mamule, Safeta Isovića…Predstavom, podvlači, želi uveseliti ljude kroz smijeh, šalu i zabavu te progovoriti i o nekim ozbiljnijim stvarima, a koje tište sve ljude u dijaspori te kojih će, dodao je, uskoro biti jednak broj, koliko ih živi i u domovini.

-Akcenat je, kao što vidite i na plakatu- koji smo radili moj prijatelj Almir Kubat i ja. Koji, zapravo, predstavlja jedno prelijepo drvo, krošnju u svoj ljepoti i s jabukama, koje asociraju na našu, zastavu BiH.

Na neki način, i kroz kadrove u predstavi, skrećem pažnju na sve prirodne ljepote naše zemlje- planine, šume, rijeke…koje, katkada, podrazumijevamo i ne uživamo u njihovim ljepotama, koliko bi, zapravo, trebali- poručio je Krajinović.

Već je, dodaje, “na neviđeno” dobio pozive za sudjelovanje na nekoliko festivala, na koje se planira i odazvati, a volio bi napraviti i veliku turneju po Njemačkoj, ali ističe kako svoju budućnost isključivo vidi u BiH.