U organizaciji Udruženja Aarhus centar u BiH i Eko akcija danas je u prostorijama Historijskog muzeja Bosne I Hercegovine održana javna rasprava o Nacrtu Privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće „Sarajevsko polje".

Riječ je o pitanju od izuzetnog javnog interesa, jer se radi o zaštiti jednog od ključnih izvorišta vode za piće za građane Sarajeva.

Anes Podić, predsjednik Udruženja Eko akcija za portal BH Putovanja ističe kako je ovo jedina javna rasprava koja će se desiti iako se po njegovim rijelima radi o sudbonosnom pitanju po budućnost vodosnabjevanja Sarajeva, ali d auprkos tome institucije vlasti nisu organizovali ni jedan javni skup.

- Pozvali smo za sve zastupnike skupštine, cijelu vladu. predstavnike kompanije koja je radila ovaj elaborat, ali niko se nije pojavio. Ova odluka, ako se donese, može ostati na snazi dugi niz godina. Šta je tu najveći problem? Problem je što se granice i nivo zašte vodozaštitne zona u Sarajevskom polju i u širem obuhvatu vodozaštitne zone drastično smanjuju. Sa predratnih na preko 45.000 hektara na nešto više od 15.000 hektara. Ovim bi se prostor od preko 250 hektara u Sarajevskom polju otvorio za niz izuzetno štetnih aktivnosti po izvorište. Ako ovo prođe vi možete na području koja je sada strogo zaštićena druga zona graditi stambena naselja, deponije otpada, možete napraviti termoelektranu. Zabrana gotovo da i nema, a podsjetiću da mi nismo u stanju ni obični kamenolom da kontrolišemo – upozorava Podić.

Slično mišljenje dijeli i Nusret Drešković, redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Univerziteta u Sarajevu koji upozorava na pogubne posljedice.

-Ovo je katastrofalno i jako opasno. Ako ovo prođe posljedice bi bile da ti sada otprilike 1.5 do 1.7 m3 metara vode u sekundi koliko dobivamo u maksimumu sa tog područja, bilo bi potpuno ugroženo ne samo sa aspekta količina voda, jer izgradnja podrazumijeva da se te vode dijelom kolektuju, a dijelom površinski odvode u kontaktne vodotoke, nego bi došlo i do ozbiljnog narušavanja kvaliteta vode – kaže Drešković koji potom dodaje kako bi u kontekstu klimatskih promjena jo veći problem bio kaptiranje voda i smanjenje količina voda koje se dopremaju i dovode u područje Sarajevskog polja.

To bila jedna katastrofalna situacija za vodosnabdjevanje  građana, ne samo sa aspekta kvaliteta voda i kontaminacije vode pod uticajem hemijskih procesa razgradnje materijala koji bi se na neki način pojavio kad su u pitanju građevinske aktivnosti nego i sa aspekta količina voda. Računam i predpostavljam da bi došlo do ozbiljnog smanjenja ukupnih količina vode jer gradnja svojim gabaritima smanjuje kapacitete vodonosnika u području Sarajevskog polja, a svakako i betoniranje i cementiranje tog prostora utiče da voda više ne može podzemno da se filtrira prema vodonosniku nego se u stvari površinski odvodi na druge lokacije i na taj način dostupnost vode Sarajevskog polja je opasno ugrožena. Siguran sam da bi Sarajevo ostalo bez jedinog izvora pitke vode odakle se danas grad Sarajevo snabdjeva sa oko 90% - upozorava naš sagovornik.

Kada je riječ o zaključcima, tokom rasprave su definisana tri zahtjeva:

1. Izradu novog federalnog Pravilnika o načinu utvrđivanja uslova za određivanje

zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnadbjevanje stanovništva, koji će biti urađen na osnovu najnovijih naučnih saznanja i najboljih regionalnih i evropskih praksi.

2. Izradu novog Elaborata zaštite izvorišta vode za piće Sarajevsko polje kojeg će raditi tim međunarodnih stručnjaka prema smjernicama i parametrima definisanim u gore navedenom pravilniku.

3. Formiranje posebnog inspekcijskog tima koji će u saradnji sa opštinskim i

kantonalnim nadležnim službama raditi na rigoroznoj primjeni postojećih zakonskih propisa na području vodozaštitnih zona izvorišta vode za piće Sarajevsko polje.

Kako je navedeno tokom rasprave, Sarajevsko polje je ključno izvorište za javno vodosnabdijevanje Sarajeva. U stručnoj analizi Aarhus centra navodi se da se s tog izvorišta obezbjeđuje preko 90% ukupnih potreba grada za vodom, te da šire razmatrani prostor praktično obuhvata sliv rijeke Bosne do profila Sastavci, uz dodatno učešće kraškog dijela masiva Igman-Bjelašnica koji se uglavnom drenira prema Vrelu Bosne. Ovakav opis ukazuje da se ne radi o uskom lokalitetu, nego o kompleksnom aluvijalno-kraškom sistemu visokog javnog značaja.

U hidrogeološkom smislu, riječ je o izrazito osjetljivom vodonosnom sistemu. Aluvijalni akviferi izgrađeni od šljunka i pijeska imaju visoku propusnost, relativno mali kapacitet prirodnog samopročišćavanja i često kratko vrijeme prenosa zagađenja. Standardni udžbenici hidrogeologije upravo zato tretiraju takve akvifere kao posebno ranjive na pritiske urbanizacije, saobraćaja, rasutih izvora zagađenja i neadekvatne sanitarne infrastrukture.