Piše: Mevludin Mekić (mevludin@startbih.info)

Cincar planina sira

Prvi vikend u mjesecu junu odlučili smo provesti na planini Cincar. Šestočlana ekipa planinara smjestila se u planinarski dom Kruzi (1.265 m), jedan od opremljenijih domova. Čist, prijatan. Domaćin nam je Branko Knežević, dobar organizator na kojeg se uvijek možete računati. Uspon započinjemo od doma Kruzi, laganim travnatim dijelovima, potom izlazimo na makadamski put. U neko doba pruža nam se fantastičan pogled na Glamočko polje, koje je tog jutra prekriveno maglenim krpicama. Nastavljamo prema sjeverozapadnoj strani planine preko Jarma (1.372 m), grebenom planine uspinjemo se prema samom vrhu Cincara (2.006 m). Na ovom dijelu nema markacije, ali nije se teško orijentisati jer se vrh vidi. Jedini problem je povremena magla nošena vjetrom. Na momente, magla od našeg pogleda skriva vrh Cincara.

Uspinjući se, nailazimo na brojne bunkere iz prošlog rata. Zanimljivo je spomenuti da je čest gost planinarskog doma Kruzi slavni hrvatski alpinist Stipe Božić. Pročitali smo, upisao se u knjigu posjetilaca na vrhu sedam dana prije nas. Uspon smo izveli u laganom tempu, uz kratke petominutne stanke za odmor i par kraćih stanki za fotografiranje. Uspon od planinarskog doma do vrha Cincara popeli smo za dva sata i četrdeset minuta. Vrh Cincara pružio nam je najljepšu moguću nagradu za uložen trud - divan pogled na okolne planine Kujaču, Vitorog, Malovan, Tušnicu, Kamešnicu i Dinaru, kao i pogled na Buško blato, Glamočko, Livanjsko, Duvanjsko i Kupreško polje. Nakon okrepe i fotografisanja na vrhu, grebenom planine krećemo prema istoku, spuštamo se prema Švabinim štalama.

Švabine štale je narodni naziv za grupu porušenih objekata, izgrađenih za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Njihova izgradnja počela je 1890. godine. Tu je, kako su nam domaćini objasnili, počela proizvodnja čuvenog livanjskog sira. U ruševinama Švabinih štala, umjesto sira, dočekal nas je šarka, zmija otrovnica.  

Kako je Cincar travnata planina, puna ljekovitog bilja, iskoristili smo priliku i ubrali malo trava. Spuštamo se, nailazimo na simbol Kruga - divlje konje u svoj njihovoj ljepoti. No, u tom prizoru nismo previše uživali. Cincar, nepredvidljiva planina, počastio nas je jakom kišom i gradom, gromovima. Mokri do gaća vraćamo se u planinarski dom gdje nas naši domaćini dočekuju vrućim čajem i naloženom vatrom.

DIVLJI KONJI NA KRUZIMA

Kruzi su poznati po stadu divljih konja koji su tu našli svoju slobodu. Krdo konja koje smo vidjeli broji oko tri stotine grla. Jedno je od rijetkih preostalih u Evropi i, evo, krstari prostranstvima visoravni Krug, podno planine Cincar, desetak kilometara od Livna. Prije pedesetak godina pretke ovih divnih životinja zbog neimaštine vlasnici su protjerali u planinu. Preživjeli su oštre zime i velike suše, vukove i lovokradice. Preživjeli su i rat, dokazali da mogu živjeti bez ljudi u svom malom svijetu smještenom u 140 kvadratnih kilometara. Potomci pitomih konja, odnedavno i zaštićeni, našli su svoj mir na bogatim pašnjacima. O njima se brine i Planinarsko ekološko društvo Borova glava. Zime preživljavaju u krdima, a ostala godišnja doba provode u manjim krdima koje predvode dominantni mužjaci. U potrazi za kvalitetnom travom i vodom dnevno pređu i do desetak kilometara.

CINCER GORJE

Cincar (Cincer gorje) nalazi se u jugozapadnoj Bosni. Leži na prostranoj visoravni, između četiri najveća kraška polja u BiH. Na jugozapadu je Livanjsko, na jugoistoku Duvanjsko, na sjeverozapadu Glamočko i na sjeveroistoku Kupreško polje. Planinski vrh Cincar je najzapadniji dinarski vrh viši od 2.000 metara.