Tekst i foto: Mevludin Mekić

Pećina Orlovača je jedan od najljepših darova prirode stvoren božijom rukom. Nalazi se na brdu Orlovača u mjestu Sumbulovac, na kilometar od magistralnog puta Sarajevo - Zvornik.

Kako za magazin Start BiH reče stručni saradnik za kulturno-istrorijsko i prirodno nasljeđe u opštini Pale Mladen Samardžija, speleolog koji vodi brigu o ovoj pećini, prvi put je Orlovača otkrivena 1975. godine, a u junu 2002. godine se krenulo sa ozbiljnim speleološkim, paleontološkim i arheološkim istraživanjima.

Za sve je kriva Sinjava

U pećini su tad pronađeni ostaci pećinskog medvjeda, ursus spelaeus, stari deset do petnaest hiljada godina, koji su ukradeni, kao i ostaci grnčarije stari nekoliko hiljada godina.

- Ovu pećinu je napravila voda, odnosno riječica Sinjava koja izvire u blizini Orlovače i nekad je tekla kroz nju - priča nam Samardžija.

Do sada je istraženo oko dva i po kilometra ove pećine, a oko 560 metara Orlovače je otvoreno za turiste, tu su uređene staze i rasvjeta. Temperatura u pećini je tokom cijele godine osam do devet stepeni Celzijusa.

Orlovača je stanište trenutno najugroženije vrste sisara u Evropi, slijepog miša microc hipoptrea.

Dok nas vodi kroz Orlovaču, Samardžija zastaje pored svakog bitnog mjesta...

- Ovo je Dvorana krokodila i ime je dobila po zidovima koji su slični koži krokodila. Dvorana Slonovo oko je zanimljiva jer se u njoj nalazi jedan od najvećih stalagmita u pećini, Totem, visok dva metra i dvadeset centimetara, star više od 500 hiljada godina. Dvorana je prepuna draperija ili zavjesa, najljepših pećinskih ukrasa - priča nam Samardžija.

Što dublje idemo, bogatstvo pećinskog nakita je sve ljepše.

Nailazimo na detalj koji se zove Kornjačina glava i predstavlja putokaz kuda su se kretali pećinski medvjedi. Služio im je, priča naš vodič, kao orijentir prilikom ulaska i izlaska iz pećine, ali su se o njega i češali, ostavljali svoje mirise i ujedno ga oblikovali u izgled najslični kornjačinoj glavi.

Priroda se dokazala

Tu su još i Pinokijev svijet te Paunov studenac gdje se pećinski nakit složio tako da podsjeća na ovu ptica koja kao da je digla glavu i pije vodu.

Najljepša i najinteresantnija dvorana u Orlovači je Dvorana stubova u kojoj je priroda definitivno demantovala čovjeka.

- Stručnjaci tvrde da na jednom kvadratnom metru pećine ne može nastati više od dva ili tri stuba, međutim priroda nam je, na ovom mjestu u Orlovači, dokazala da je to moguće. Ovdje u Dvorani stubova, na dva metra kvadratna imamo više od dvadest stubova i još stalagmita koji će vremenom to postati - zaključuje ponosno Samardžija.

Priroda je, očito, ovdje rekla svoje i dokazala čovjeku svoju moć.

Dvorana ljubavi je mjesto gdje se stalaktiti i stalagmiti dodiruju spajajući se u jednu cjelinu kao da se ljube i time daju posebnu draž ovom dijelu Orlovače.

Za nastajanje svih ukrasa kriva je voda, ona je ta koja formira i stvara sve te ukrase.

- Pećinu čine krečnjačke stijene u kojim se nalazi kalcijum karbonat od kojeg su napravljeni svi ukrasi u pećini. Voda dolazi sa površine u bilo kojem agregatnom stanju, prolazi kroz pukotine i pore krečnjaka, hemijskom reakcijom izvlači kalcijum karbonat i čestice minerala od kojih se dobivaju sve ove boje - priča nam Samardžija.

U Orlovači zaista možete vidjeti čitavu paletu od čisto bijele do tamnosmeđe.

Tri etaže

- Bijela boja je u stvari čisti kalcijum karbonat bez primjesa čestica zemlje i minerala. Stvaranje stalaktita, stalagmita i njihovo spajanje u stubove je veoma dug proces. Za stvaranje jednog centimetra potrebno je od 15 do 25 hiljada godina - priča Samardžija.

Randevu dvorana u Orlovači ima tri etaže.

- Prva je dvadesetak metara iznad nas i tu su pronađene kosti pećinskog medvjeda. Druga etaža je ova na kojoj se mi trenutno nalazimo, a treća je tamo gdje je prvobitno bio ulaz u Orlovaču, kroz koji su ušli prvi zvanični istraživači speleolozi. Sadašnji ulaz je, naime, naknadno probijen mašinski - pojašnjava Samardžija.

Odatle prolazimo pored zaštitnog znaka pećine Orlovače. To je, inače, Obrnuta olimpijska baklja koji je dobio naziv po Zimskoj olimpijadi 1984.

Dale nastavljamo kroz Termopilski prolaz, pored Nijagarinih vodopada prolazimo pored Leonide i ulazimo u Danteov svijet boja. Slikari se dive ovom mjestu išaranom bojama koje daju čaroban izgled Orlovači.

Bigrene kade različitih veličina ispunjene vodom daju kompletan inventar pećinskog nakita.

Na kraju uređenog dijela Orlovače nalazi se njena najveća dvorana do sada otkrivena. Ona je veličine fudbalskog igrališta, a prepuna je draperija i raznih ukrasa sa imenima koja su im davali istraživači koji su radili na istraživanju pećine.

Tu se, za sada, završava naš obilazak Orlovače. Nadamo se kad dođemo sljedeći put da će se moći ići puno dublje u utrobu zemlje i da će Orlovača postati prava atrakcija, za domaće i za strane turiste.

Najavljene posjete

Orlovača za sada nije stalno otvorena i svaka posjeta se mora najaviti Kulturnom centru Pale.

Cijena ulaznice organizovanih posjeta za studente i đake košta dvije KM, a za pojedinice četiri.

U skoroj budućnosti se planira i otvaranje kućice koja će biti opremljena za vodičku službu, kao i za eksponate i suvenire koje će turisti moći kupiti.

Legenda o medvjedu

Medvjed koji je prije desetine hiljada godina živio u ovoj pećini bio je samac.

Nije volio društvo, izlazio je napolje samo da bi se hranio, a na etažu ispod u Dvoranu randevu gdje je bila ženka, spuštao bi se samo u periodu parenja i isključivo radi produženja vrste.

A onda su došli divlji i istjerali pitome - došao je čovjek.