Tokom biološko-istraživačke ekspedicije koju je u masivu Bijela gora - Orjen kod Trebinja krajem aprila 2013. organizovalo Udruženje Južnjačko plavo nebo, utvrđeno je da se na samo 45 kvadratnih kilometara prostora nalazi 450 biljnih vrsta od kojih su dvije biljke mesožderi i 45 ptičijih vrsta među kojima deset sa liste zaštićenih.

- To područje je još uvijek pod snijegom i broj životinjskih i biljnih vrsta bi u sezoni kada je vegetacija najbujnija, mogao biti možda i duplo veći, ali prave podatke bismo mogli imati kada bismo istraživanja i ekspedicije provodili četiri puta godišnje. Ja se nadam da će resorno ministarsvo u Vladi RS pokazati razumijevanje i odobriti sredstva za ta istraživanja koja bi bila sastavni dio studije opravdanosti proglašavanja tog područja nacionalnim parkom - priča predsjednik Udruženja Dušan Toholj.

U aprilskoj ekspediciji učestvovalo je dvadesetak stručnjaka iz BiH i Crne Gore, među kojima i desetak univerzitetskih profesora.

Toholj se nada da bi područje Bijele gore i Orjena moglo biti proglašeno nacionalnim parkom, kao Kozara i Sutjeska, jer bi tada bilo zaštićeno od ugrožavanja. On pojašnjava da postoje dva kriterija da se neko područje proglasi nacionalnim parkom - da na njemu postoji veliko bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta ili da je ekstremno ugroženo ljudskim aktivnostima, a sada su, kako kaže, najveći problemi ljudski nemar i nebriga, požati, sječa šume i ubijanje životinja, prvenstveno trovanje vukova.

Usljed neodogovornog ponašanja ljudi, sječe šume i uništavanja prirode, sa područja Bijele Gore nestali su i bijeli supovi jer nisu imali hrane, mnogo ih je stradalo i zbog čestih trovanja kroz hranidbeni lanac, pa je u toku akcija naseljavanja ovih predjela bjeloglavim supovima iz Srbije, za koje je u Popovom polju napravljen kavez i pripremljen sistem vještačkog dohranjivanja.

Toholj napominje da je nedavna ekspedicija pokazala da područje Bijele Gore zadovoljava i drugi uslov da bude proglašeno nacionalnim parkom - raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta.

Ovo područje je, inače, veoma pogodno za poljoprivredu i uzgoj svih vrsta domaćih životinja. O tome svjedoči podatak da je do II svjetskog rata na tom području bilo više od 200 katuna, a do rata u BiH više od stotinu. Katuna i danas ima veliki broj, pogotovo od maja do oktobra, a posebna pogodnost je to što na ovom prostoru nema mina zaostalih iz rata.

Bijela Gora se nalazi na tromeđi BiH, Crne Gore i Hrvatske, od magistrale Risan - Žabljak je udaljena svega šest kilometara, a putnik namjernik ili zainteresovani planinar iz Trebinja, može koristiti dva puta. Na putu prema Herceg-Novom treba skrenuti kod Zubačke Uble, a na putu za Nikšić treba skrenuti kod Lastve kod sela Orovac. Put do Bijele Gore nije savršen, ali nije ni loš, pa ga se može bez problema proći i manjim automobilom.

- Na području Bijele gore i Orjena postoje kilometri i kilometri markiranih planinarskih staza i teren nije težak za šetnju. Ja tamo često odlazim i moguće je vidjeti i čuti veliki broj različitih vrsta ptica, a vukove i medvjede je moguće pratiti po tragovima na zemlji ili ostacima vune na žbunju - priča Toholj.

Na ovom lokalitetu, na žalost, nema planinarskog doma osim ostataka jednog starog jako lijepog koji je sasvim uništen, a nema ni odmorišta ili mjesta predviđenih za roštiljanje. Ima, međutim, domaćinstava u kojima je moguće kupiti sir, kajmak, med...

Bastijarna očišćena nakon 60 godina

Svojevrsna atrakcija Bijele gore je i dvadesetih godina prošlog vijeka sagrađena jedna bastijarna, neka vrsta bunara zapremine od oko 1.000 kubika, koja se punila vodom koja se slijevala sa stijena. Naime, od 1926. do 1931. godine je jedna kompanija iz Londona, posredstvom beogradskih preduzetnika, sjekla šumu na području Bijele Gore i tada su izgrađeni i stambeni, trgovinski i ugostiteljski objekti, pošto je na tim poslovima bilo angažovano oko 3.000 radnika. Tada je kroz ovu planinu izgrađeno tridesetak kilometara željezničke pruge i žičara dužine 18 kilometara od Jarčišta do Risna nadomak Dubrovnika, gdje se šumska građa lagerovala i dalje brodovima otpremala u mnoge luke širom svijeta. Prošle godine su, prvi put nakon 60 godina, ovu bastijarnu čistili ekolozi iz Grahova, kojima je Bijela Gora omiljeno izletište i to uz pomoć jednog ministarstva u Vladi Crne Gore. Bastijarna je ovom kraju, inače, jako potrebna, jer je sredinom 17. vijeka, usljed jednog razarajućeg zemljotresa potonula, nestala s površine, Bjelogorska rijeka i taj cijeli kraj je ostao bez vode. A voda izuzetno treba prije svega vatrogascima, koji su prošle godine na ovoj planini imali pune ruke posla...