Na 12 kilometara jugozapadno od Stoca, u mjestu Boljuni, nalazi se i nekropola stećaka Boljuni. Na nekropoli je očuvano 269 stećaka, i to u dvije skupine. Prema oblicima najviše je sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka.

I dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvalitetom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19, što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom, motivom koji je karakterističan za cijelu Hercegovinu,a ovdje se pojavljuje prilično često, potom štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.

U sklopu nekropole nalazi se grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića na čijem križu piše:

 ”Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković”.

Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće 27.kolovoza 1388 godine. Umro je 1392 godine. Veliki je vojvoda iz kuće Kosača, osoba od povjerenja kralja Tvrtka.

Naš domaćin u Boljunima je Marinko Šutalo iz Udruge Neveš, čovjek koji voli, cijeni i čuva prostor u kojem se rodio i proveo život. Bez Marinka, ovih nekropola u ovom obliku i ovakvom stanju ne bi bilo.

-Po priči starih ljudi smatramo da tu ima još više stećaka, jer prije kada bi orali bi strugali po pločama, tako da je tih par stoljeća vjerovatno zatrpalo određeni broj stećaka. Zadnjih par godina dok smo ovo čistili i radili niz projekata u suradnji sa JU i Gradom, otkrili smo još 5-6 stećaka koji nisu bili evidentirani. Tako da je sada ukupni broj veći. Službeno je bilo 269 stećaka, pa 273, a sada ih je 278. Prošle godine smo našli još jedan mali stećak- kaže Šutalo.

Nekropola Boljuni je od Radmilje po brojnosti veća. Tu se nalazi najviše natpisa na prostoru bivše Jugoslavije,njih 20. Bilo ih je 19, pa su prilikom čišćenja na križu pronašli još jedan koji nije bio evidentiran. Oblici stećaka su otprilike kao na svim nekropolama: sanduci, sanduci s postoljem, ploče, sa postoljem ili odvojeno, sjemenjaci zatvoreni i križevi.

- Motivi na stećcima su povijena lozica sa trolistom, motivom koji je karakterističan za cijelu Hercegovinu,a ovdje se pojavljuje prilično često, scene borbe, scene kola... Po mom mišljenju prikaz načina života, kako su ljudi živjeli. Majstori, klesari, koji su ovdje radili su Grubač i Semorad. Semorad piše, a Grubač više kleše, zatim majstor Milić i još par majstora. To je bilo kao i danas, ko ima više novaca radio je ljepšu grobnicu- kaže Šutalo.

Stećci su klesani u kamenolomu u jednom brdu u blizini. Odatle je napravljen pad od suhozida- put kojim su išli stećci do polja i dalje se transportovali ovdje. Jedan stećak je oko 8 tona težak, tako da je to zaista bilo teško prevući.

 Arheološki, kaže Marinko, stećci nisu istraženi niti 1%.  

UNESCO je 2016. godine prepoznao važnost ovog lokaliteta i svrstao ga na listu svjetske zaštićene kulturne baštine.

Bunar Neveš

Južno od nekropole nalazi se bunar Neveš, zagonetni kameni spomenik prirode i ljudske domišljatosti, star više od 2.000 godina. Poznat i pod nazivom „Grčki bunar“, ovaj povijesni lokalitet već stoljećima izaziva znatiželju i divljenje mještana i posjetitelja.

-Ja sam jedan dan, dan i po, brojao to kamenje. Pokušavao sam slikama, računalom, trakama i fizički. Izbrojao sam otprilike 1283 kamenja. Dubina mu je šest metara. Puni se kišnicom, a ne izvorskom vodom. Bez obzira na sve, rijetkost je da presuši, jer je dole dva metra zemlje, nakon toga 20 redova “stepenica” i 17 redova kosih stepenica za silazak. Tu se nalazi i kamenica koja je korištena za iznošenje vode i napajanje stoke. Sjećam se kao mali da su ovdje žene prale vunu, jer su se tek kasnije ovdje uvele čatrinje za vodu- priča Marinko.

Kroz stoljeća, Neveš bunar je bio ključan izvor vode za lokalno stanovništvo, korišten za napajanje stoke i potrebe poljoprivrede, sve do kraja 20. stoljeća. Unatoč promjenama i modernizaciji, njegova arhitektonska i funkcionalna očuvanost ostaje izuzetna – smatra se najbolje sačuvanim među pet sličnih bunara u regiji.