Nova vremena - nova imena ili..., dilema je skepticima kad pokušaju pronaći razlike između (nekadašnjeg) motokrosa i (modernog) endura. Motori isti, oprema ista, staze iste...

Motor 130 eura dnevno

- Pa, dobro, u suštini jeste isto, a ako baš insistiraš na razlici, možda je možeš povući po terenu. Motokros je jedna od sportskih disciplina u motociklizmu i mi ga vežemo za registrovane staze, enduro se više veže za ono dođeš u šumu i vozaš se gdje te duša vodi - pojašnjava jedan od starih zaljubljenika u blato na svom motoru.

No, ni on ne pronalazi baš previše razlika - i takmičari se za trke pripremaju u prirodi...

Ekolozi, opet, nisu previše oduševljeni moćnim dvotočkašima u divljini. Osim što im je teško spojiti cvrkut ptica i grmljavinu motora od 125 do petstotinjak kubika, upozoravaju i na puno ozbiljnije stvari poput one koju je objavilo Udruženje Ekotim da samo jedna kap motornog ulja zagadi milion litara vode.

Vjerovatno je i to razlog zbog kojeg je zaljubljenicima u enduro / motokros sve teže naći prostor u Evropi pa polako sele na Balkan i sve češće u BiH. BH putovanja već su objavila vijest o Austrijancima koje su oduševile staze oko Cazina i već su tamo redovni gosti. Čisto kao ilustracija: tamošnje preduzeće MX Avantura nudi trodnevne aranžmane za 240, odnosno sedmodnevne za 560 eura. Gostima nudi najam motora po 130 eura za dan i opreme za 20 eura. A lista rezervacija puni se već i za kraj ove godine... Posao je ipak krenuo kad je kod Cazina napravljena nova staza za motokros.

Pravu reklamu BiH kao budućoj destinaciji ove adrenalinske zanimacije napravio je početkom septembra RDW svojom reportažom Adrenalin na dva točka, u kojoj je o bh. potencijalima govorio 50-godišnji Rainer Linden, koji već deset godina organizira profesionalne enduro ture u BiH i u Hrvatskoj.

Puno snijega iznad 2.000

Njegova se ponuda može naći na www.enduro-experience.com, a zaljubljenike u ovaj sport u BiH on dovodi na pet dana za 350 eura, odnosno na osam dana za 560. Za te pare oni dobivaju smještaj u dvokrevetnim sobama, vozanje bh. brdima sa domaćim vodičima kojih ne manjka, ručak na putu, garažu za motore...

U Lindenovom programu ranije su bile, prenosi RDW, i Italija i Španija, ali su ekolozi tamo već postali dovoljno moćni, pa je tamo sve manje prilika za vožnju motorom na otvorenom terenu u pravoj prirodi. Za BiH kaže da njemu i njegovim mušterijama pruža lokacije i mogućnosti kakvih drugdje nema.

- Bosna je za mene postala zanimljiva zbog prelijepe prirode, ljudi su prema nama vrlo ljubazni i vrijeme je stabilno. A to je najvažnije - kaže Linden.

Njegova baza je u srednjoj Bosni. Tu svake godine provodi otprilike četiri mjeseca, svake sedmice ima novu grupu sa 6-10 vozača, najčešći su mu gosti Nijemci i Austrijanci. U početku su, kaže Linden, vrlo skeptični prema BiH jer se odmah sjete rata, mina i drugih opasnosti, ali...

- Kad dožive ovu vožnju skepsa brzo nestaje. Najviše tura imamo tokom juna i jula, pa do septembra i oktobra. Tokom ostalih mjeseci se ne može voziti jer na 2.000 metara nadmorske visine ima previše snijega - rekao je Linden za RDW.

A upravo su te visine za njegove goste velika pustolovina i izazov jer oni se u svojim sredinama nisu ni navikli, niti se imaju prilike penjati na 2.000 metara.

Među vozačima koje on dovodi su pravnici, inženjeri, poštari i profesori, velike su razlike i u godinama, imaju između 20 i 60 godina.

- No, na enduro motociklu su svi jednaki, vuku i guraju jedni drugima motore kada zaglave u blatu, znoje se jednako, što zbog opreme, što zbog straha i adrenalina, a na koncu zajedno i uživaju u pogledu, nakon naporne vožnje - otkriva Linden.

Trag gume na livadi

Jedan od lokalnih vodiča je i Danijel Vilić, koji za RDW otkriva da je svoj hobi pretvorio u posao i siguran je da su enduro ture vrlo važne za turizam ne samo u Gornjem Vakufu / Uskoplju, nego i u Bosni i Hercegovini.

- Cijeloj općini to donosi materijalnu korist, jer tu su umiješani i restorani i kafići i trgovine i ljudi koji rade, koji voze uz strance, ljudi koji idu na aerodrome, koji ih odvoze i dovoze - kaže Vilić.

On upozorava i smatra još jedan aspekt ove priče vrlo važnim: od rata naovamo o Gornjem Vakufu / Uskoplju nije snimljeno ništa pozitivno.

- A o enduro sportu snimljena je reportaža za televiziju i sada svake godine oko 500 motorista posjeti ovaj kraj i kući sa sobom ponesu slike i dobre utiske. Upoznaju našu zemlju, naš kraj koji znaju samo sa televizije i po lošim stvarima iz rata i onda se oduševe prirodom i ljudima - kaže Vilić.

E, sad, bh. ekolozi misle da su loše posljedice ipak veće od koristi koje imaju i regija i država od toga. Osim podsjećanja na efekte samo jedne kapi motornog ulja, iz Ekotima za RDW spominju i plašenje divljih životinja bukom, što mijenja njihovu ishranu i staze kretanja, što bi se moglo i zanemariti, ali...

- Dugoročne posljedice nastaju kad se motoristi voze po otvorenom terenu, odnosno po divljim područjima i izvan puteva i staza. U tom slučaju dolazi do usijecanja tragova točkova u osjetljivi sloj humusa, koji kasnije dovodi do povećane erozije i klizišta, te trajnog gubitka visokovrijednog sloja zemljišta, a samim time i biodiverziteta - kažu u Ekotimu i upozoravaju da bi motoristi trebali izbjegavati livade i voziti samo postojećim šumskim putevima.

Danijel Vilić kaže da su motoristi svih tih opasnosti svjesni i da se i zato podrazumijeva da motori budu savršeno ispravni, a da se smeće kupi za sobom...

National Geographic je, podsjeća RDW, uvrstio Bosnu i Hercegovinu među najbolje destinacije za pustolovinu 2012. godine, posebno za brdski biciklizam. Pitanje koje ostaje neizrečeno jeste koliko će dugo trebati da bh. brda stignu i na neku sličnu listu ljubitelja motokrosa.

Sportski rezultati

Motociklistički savez BiH, koji postoji od jula 2011, kada su se udružila dva entitetska saveza, ove godine organizovao je Kup Bosne i Hercegovine u enduru

za 2013 godinu. Vožena je samo jedna trka, u Kreševu 6. i 7. jula, učestvovalo je 18 vozača, prva trojica bili su Tomislav i Boško Rezo iz AMK Uskoplje, te Adnan Memić iz AMK Kreševo.

U prvenstvu BiH u motokrosu ove godine vožene su trke, u Vitezu, Kreševu i Rogatici, a otkazane su trke u Prijedoru, Gradiški i Bugojnu. Takmičili su se vozači iz četiri kluba i, po konačnim podacima koje je Savez potvrdio 9. septembra, šampion je MCK Vitez. Boško Rezo šampion je BiH u klasi MX-Turist, Dario Čerkez iz Viteza u klasi MX-Open, a Dario Rezo u klasi MX-2.