Kroz zanimljivu šetnju jedinim zoološkim vrtom u BiH našu novinarsku ekipu proveli su upravnik i radnici Rekreativno-zabavnog centra Pionirska dolina i zoo-vrta. Oni  brinu o čistoći, ishrani i zdravlju 560 životinja i 56 životinjskih vrsta. Priče o lavu Rilyju, lavici Sarajčici, malenoj Piolini, medvjedici Sanji i njenoj porodici, prinovama lemura, mitu o lamama, zebri u snijegu... zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnim

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić

560 životinja i 56 životinjskih vrsta

Sarajevska Pionirska dolina danas predstavlja jedini zoološki vrt u Bosni i Hercegovini iako su prije rata postojali i u Tuzli i Doboju. Što je još važnije, ovaj zoološki vrt je na pravom putu povratka nekadašnjeg sjaja. Svi oni koji su ga posjetili prije desetak ili više godina, danas ga zasigurno neće prepoznati. Pionirska dolina danas vrvi od života i egzotičnih zvukova, ali prvi utisak još na samoj kapiji jeste izuzetna čistoća i urednost cjelokupnog kompleksa, za koji su zaduženi brojni radnici KJKP Park, u sklopu kojeg inače i egzistira ova životinjska oaza.

- Trenutno imamo oko 560 životinja i 56 životinjskih vrsta. S obzirom da smo u Evropi, naš cilj je bio da nabavljamo životinje iz Afrike jer su nam atraktivne i edukativne, ali imamo ih i sa drugih kontinenata. Čak i neke koje nismo imali ni prije rata kada smo imali 150 vrsta životinja i jedan manji akvarijum - sa ponosom ističe na početku razgovora Esad Tajić, upravnik Rekreativno-zabavnog centra Pionirska dolina i zoo-vrta. Nakon nedavno preminulog Vuka Bojovića, nekada prvog čovjeka beogradskog zoo- vrta, Tajić je danas upravnik sa najdužim stažom u širem regionu s obzirom da ovaj centar vodi već pune dvije decenije.

Najimpresivniji objekat u Pionirskoj dolini je svakako novoizgrađena nastamba za lavove, napravljena po najmodernijim standardima, koja je dom lavu Rilyju, lavici Sarajčici i miljenici cijelog vrta jednogodišnjoj Piolini. Rily je, međutim, zbog sigurnosnih razloga još uvijek izolovan od ostatka porodice, a on je, kako tvrde uposlenici ovog vrta, najreprezentativniji mužjak u zoološkim vrtovima u ovom dijelu Evrope. A kako i priliči kralju, veći dio dana, naročito na ovim vrućinama, ljenčari na izlazu iz zatvorenog dijela nastambe pa posjetiocima treba malo strpljenja da ga sačekaju dok ne odluči da se tromim korakom malo prošepuri otvorenim dijelom. Iza pregrade, tik do Riliyja, i mlada Piolina stidljivo viri sa praga, dok se mama izležava u otvorenom dijelu budno držeći na oku sve posjetioce koji znatiželjno gledaju kroz providno sigurnosno staklo uz povremeno pokazivanje velikih očnjaka kao znak opomene. Lavovska nastamba je zarad dodatne sigurnosti iznutra obložena žicama kroz koje prolazi struja pod slabim naponom koja lavovima brani da nekim naglim skokom ka ogradi prepadnu nekog mališana.

Sa zvijerima se samo jednom griješi

Pored nastambe zatičemo Semira Handžića, veterinarskog tehničara.

- Zadužen sam za rad sa zvijerima, odnosno sa lavovima, medvjedima, rakunima koji su mesožderi, lisicama i servalom. Posao se sastoji od čišćenja i uređenja kaveza, kao i dodavanja nekih aktivnosti da im ne bude dosadno. Piolina mi je naravno najdraža, ali mi nemamo direktni fizički kontakt sa životinjama. Pokušavamo ostvariti neki kontakt sa medvjedom i servalom koliko je to moguće ovako sa distance. Uvijek imamo dodatnu obuku prije dolaska novih životinja, a nedavno smo bili nekoliko dana i na Paliću, na treningu gdje je akcenat bio na dodatnim sadržajima i animaciji životinja - kaže ovaj mladi tehničar.

Prvi susjed lavova je puno manja, ali ništa manje atraktivna mačka, serval koji također privlači mnoge posjetitelje. Serval je vrhunski majstor kamuflaže pa je i ovdje potrebno malo strpljenja dok ga ne ugledate u visokoj travi.

A strpljenja ne manjka mladom bračnom paru Lizde, koji sa malim sinom čekaju da ugledaju ovu egzotičnu mačku.

- Dolazimo redovno ovdje jer u Mostaru nemamo zoo-vrt. Egzotične životinje, majmuni, zvijeri, zmije... to je najzanimljivije mada ja inače najviše volim ptice. Da nam se ne sviđa ne bismo sigurno ni dolazili ovako često - kaže tata Smajo.

Za razliku od uvezene gipkosi pomenutih mačaka, snaga je autohtona - nedaleko od lavova veliki prostor opasan vodenim kanalom dijele tri naše mrke medvjedice. Najstarija Sanja ima čak 40 godina, a na suncu se, grickajući neku poslasticu, izležava sa devetogodišnjom kćerkom, dok petogodišnja medvjedica izležavanje mame i kćerke prati iz kaveza. Naime, iz sigurnosnih razloga nikada nisu u isto vrijeme na otvorenom pa se u štenji mijenjaju po danima.

- Jelovnici za životinje su striktno definisani do u jedan gram. Koristimo tuđa iskustva, a ako već mijenja prostor trudimo se da životinja ne mijenja način ishrane. Koristima sva pozitivna iskustva drugih. Uz svaku životinju inače dolazi i obimna prateća dokumentacija, kao i medicinski karton. Sve nastambe su rađene po EAZA standardima tako da je svaki hranilac siguran prilikom čišćenje ili hranjenja. Nikada nisu u istoj prostoriji. Nikada nije bilo nikakvih problema jer kod zvijeri se samo jednom griješi – pojašnjava nam prehrambene i sigurnosne standarde u vrtu voditelj veterinarske službe Vedad Škapur.

Gospodski lemuri

On nas potom vodi u zatvoreni dio u kojem su smješteni reptili, makaki majmuni, ali i lemuri na koje je naš vodič i najviše ponosan.

- Lemuri mužjaci su bili 17 godina u zoo-vrtu u Zagrebu. Mi smo ih uzeli u paru sa ženkama prije godinu dana. Uz pomoć kolega iz Zagreba smo im malo promjenili ishranu i po prvi put u životu su dobili prinove baš ovdje kod nas. Dobili su dvojke. To je za nas ogroman uspjeh. Lemuri su inače jako ugrožena vrsta i pred izumiranjem jer na Madagaskaru ljudi nažalost sijeku njihovo prirodno stanište. Prema nekim procjenama, uskoro ih više neće ni biti u prirodi. Stoga su nam jako važni i naročito smo ponosni na njih. To su inače gospodske životinje, jedu bukvalno iz tanjira. To je najznačajaniji podmladak u istoriji našeg zoo-vrta koji smo dobili prije tri mjeseca. Još ne znamo polove jer je mama vrlo brižna - pojašnjava Škapur važnost dobivanja podmlatka lemura prije par mjeseci.

Pažnju posjetilaca privlači i četveročlana grupa merkata prekoputa, terarijum sa udavima, kao i kavez sa nestašnim makaki majmunima.

Uprkos brojnim zvijerima i velikim životinjama, apsolutni zvučni gospodari Pionirske doline su guske čije gakanja odzvanja nadaleko. Na ovu galamu guske možda imaju i pravo s obzirom da su one prve životinje koje su poslije rata stigle u zoo-vrt kao donacija iz Tuzle.

Najveći prostor na raspolaganju imaju jeleni koji gospodare na dva i po hektara, što čini gotovo trećinu površine cijelog parka. Na nešto manjem prostoru se nalaze peruanske lame koje nezainteresovano, tik uz ogradu, odmaraju ne obazirući se na poglede posjetitelja, među kojima je i Enisa Topić sa porodicom.

- Imamo bebu pa nam odgovara da ovako rano dođemo. Dolazimo dva, tri puta godišnje i nama je prekrasno. Djeca vole životinje, a i imamo veterinare u porodici pa i ne čudi. Starija kćerka bi voljela vidjeti i konja, a mlađa je impresionirana svim životinjima - kaže ova mama.

Nešto strašljiviji su valabi klokani kojima pripada plac preko puta, dok se ispod njih u kavezima nalaze još nepovjerljivi nosati rakuni, nezainteresovani dikobraz, skrivena lisica, par mara, odnosno patagonskih zečeva, škotsko goveče...

Na samom kraju vrta obitavaju eland antilope, najveće na svijetu, koje su nedavno također dobile prinovu u vrtu, kao i zebre gdje zatičemo i drugog veterinarskog tehničara Safeta Ljucu koji se prisjeća anegdote upravo sa zebrama.

Imaju i Ledeno doba

Pored bogatog fonda živih životinja, u Pionirskoj dolini je u toku i gradnja parka sa replikama nekih davno izumrlih životinja u prirodnoj veličini.

- Za zimu pripremamo kolekciju Ledeno doba. Već smo napravili mamuta, a imat ćemo još i nosoroga iz tog vremena te sabljastog tigra. Zbog crtanih filmova to je izuzetno zanimljivo djeci i oduševljeni su. Zimi inače imamo nešto slabiju posjetu pa nam je to prilika da privučemo posjetioce. Inače, ispred mamuta posjetioci dnevno naprave stotine fotografija - kaže Tajić.