Do 2007. godine, kada su speleolozi počeli da se ozbiljnije bave njom, pećina na izvoru Mokranjske Miljacke kod Pala bila je, po katastru, duga tek 20 metara. Danas, četiri godine kasnije, i zvanično je postala najduža u Bosni i Hercegovini.

Polovinom augusta su, naime, u mapu ove pećine crtani novi istraženi kanali, dužina je prešla sedam kilometara i tako je dosad najduža bh. pećina, Vjetrenica, sa svojih 6,7 kilometara, ostala druga. A istraživanja na izvoru Mokranjske Miljacke se nastavljaju...

- Pećina će dobivati na dužini, ali sad je već teže. Do sada smo u vodi bili po deset, 12 sati, ali dole je hladnije, kanali su uži i skraćuje se vrijeme boravka - kaže za Start BiH Admir Bajraktarević, instruktor speleologije iz zavidovićkog kluba Atom.

Bajraktarević je bio vođa kampa u kojem se polovinom augusta okupilo dvadesetak istraživača iz BiH, Slovenije, Makedonije, Hrvatske, Italije, Srbije i Crne Gore. Nisu tu bili samo speleolozi, bili su tu i genetičari, biolozi...

- U ove četiri godine radili smo preliminarna istraživanja i vidjeli da tu ima svega - i arheoloških i paleontoloških tragova. Ta istraživanja nisu završena, tek treba neko da se prihvati toga - kaže nam speleolog Bajraktarević.

O pećini na izvoru Mokranjske Miljacke javno se više priča, ustvari, tek od prošle godine, kada su u njoj istraživači našli lobanju pećinskog medvjeda. Ove godine glavni cilj bio im je pronaći nekoliko živih primjeraka pećinskog pauka kosca, potpuno nove vrste nazvane mala neman Mokranjske Miljacke, odnono Nemanela Lade. Ime je dobila po dr. Ladi Lukić Bilela sa sarajevskog Instituta za genetičko inženjerstvo, koja ju je pronašla. Profesor dr. Ivo Karaman sa departmana za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu rekao je nakon ovogodišnjeg kampa da se ponekad dešava da se otkrije ovakva senzacija u našoj užoj naučnoj struci...

- Taj kosac je nešto potpuno novo. Uhvatili smo nekoliko živih primjeraka i oni su odmah otišli direktno za Grac, na analize - priča Bajraktarević.

Karaman je rekao da Nemanela Lade toliko jedinstvena da je po njoj uspostavljen potpuno novi rod životinja. No, Bajraktarević se slaže sa Karamanom da je karaktaristika dinaroidnih pećina to da imaju mnogo endemičnih vrsta koje žive samo u određenom pećinskom sistemu.

Put i promocija

Biološke senzacije ne prate i speleološke. Bajraktarević kaže da je ova pećina izuzetna po svojoj dužini, ali da se ne može reći da je i najljepša u BiH. Prelijepih dijelova ipak ima, a oni bi već sad mogli biti dostupni i običnim turistima.

- Zanimljiva je i po tome što se u nju ulazi čamcem, to je svojevrstan rafting uz rijeku da bi se došlo do prostranije galerije u kojoj se zakorači na čvrsto - kaže Bajraktarević.

U pećinu se ulazi fosilnim kanalom, tunelom dugim nekoliko stotina metara u kojem je nivo vode danas niži, nema više aktivnog vodotoka, pa bi se već sad mogao otvoriti za turizam. Speleolozi i naučnici su nakon ovogodišnjeg kampa preporučili da se ne rade nikakvo unutrašnje uređenje i elektrifikacija, da bi se zaštitili njena ljepota i živi svijet koji je naseljava.

No, trebalo bi poraditi na njenoj promociji i na infrastrukturi.

- Trebalo bi, naravno, obezbijediti i vodiča, nekog ko će biti tu. Pećina je danas zaključana - kaže Bajraktarević.

Bajraktarević kaže da bi Kulturni centar, koji gazduje ovom i obližnjom mnogo poznatijom pećinom Orlovača, te opština Pale, ali i lokalni mještani trebali srediti put, danas je to makadam upropašten izvlačenjem drva, da bi trebalo riješiti imovinsko-pravne odnose jer se ulaz u pećinu nalazi na privatnoj zemlji, potom da bi trebalo ovu i pećinu Orlovača ubaciti u ponudu turističkih agencija i... To je to.

Šest stepeni

 Pećina na izvoru Mokranjske Miljacke nalazi se nedaleko od Kadinog sela, u zaseoku Vrelo, u podnožju krečnjačkog masiva Gradina, oko sedam kilometara od Mokrog. Temperatura vode od oko 6,2 stepena Celzijusa, zahtijeva korišćenje specijalne opreme, jer je duži boravak u pećini bez toga nemoguć.

Speleolozi 

U dosadašnjim istraživanjima ovog dragulja prirode učestvovali su članovi speleoloških udruženja Gruppo Grotte Novara i Gruppo Speleologico Bolognese iz Italije, Atom iz Zavidovića, Speleo Dodo iz Sarajeva, Eko-Viking iz Visokog, Netopir i Ponir iz Banjaluke, Orlovača sa Pala...

A kad se izađe... 

Italijanski speleolog Simone Milanolo, za kojeg na Palama tvrde da je najzaslužniji za otkrivanje ljepota pećine na izvoru, skreće pažnju i na druge mogućnosti.

- Uključivanjem lokalne populacije moguće je razviti agriturističku aktivnost - nakon posjete pećini veoma je ugodno pojesti tipičnu lokalnu hranu i popiti domaću rakiju ili čaj od ljekovitog bilja - kazao je Milanolo agencijama.