Bosanska brda, planine i pitome doline, kao uostalom i brojna mjesta na zapadu Balkana, imaju svoje tajne.

Možda se o tim ukrasima ponegdje i čulo, ali oni su i dalje ostali uglavnom skriveni i pomalo daleki.

MIR KOJI NAM SVIMA TREBA: Daleki i od elitnih magazina i priloga poznatih tv-mreža, ali dovoljno blizu da ih ponovo otkrije ekipa agencije Anadolija.

Jedno od takvih mjesta je i Rostovo, između Bugojna i Novog Travnika, u srcu centralne Bosne i Hercegovine, koje se smjestilo na 1160 metara nadmorske visine. Rostovo je geografski locirano na raskrsnici puteva Sarajevo - Zenica - Novi Travnik - Bugojno - Kupres - Livno - Split.

Udaljeno je samo 15 kilometara od Bugojna, 110 kilometara od Sarajeva, 120 od Mostara, 60 kilometara od Zenice i 160 od Splita.

Zajedno sa svojim zelenim poljima i brdima nakićenim kućama, vikendicama i mjestima za odmor i rekreaciju, ovaj kutak otkriva bajkovitu stranu Bosne i Hercegovine, koja je počesto zamagljena pričama o siromaštvu, krizama vlada, korupciji i kriminalu...

U ljetnim danima Rostovo svojim zelenilom pomalo podsjeća na svog ruskog imenjaka, grad Rostov, jedan od najstarijih gradova u Rusiji i važno turističko središte u tzv. Zlatnom prstenu na obalama jezera Nera u Jaroslavljskoj oblasti.

Uglavnom uređene oranice i čista polja, brojni potoci, mogu vas na trenutak navesti na pomisao da se nalazite u planinama Švicarske, u Schwarzwaldu, na njemačkom jugozapadu ili, pak, na uređenim poljoprivrednim dobrima u sjevernoj Njemačkoj.

Kako god, istinska je to, slažu se i posjetioci i domaći stanovnici, luka mira u srcu Bosne.

Uz mir, koji je tako potreban današnjem čovjeku, bosansko Rostovo može se pohvaliti čistim zrakom i još netaknutom prirodom.

- Ovo područje u narodu je poznato kao zračna banja, što je dokazano primjerima ljudi koji su izliječeni samim boravkom na Rostovu - kažu za AA u etno-selu na Rostovu, gdje posjetitelji, pored prirode, imaju priliku da vide i nešto što je ostavština ovog kraja - stare kuće, kočije, alate...

MEKA NEKADAŠNJE YU-LIGE: Inače, Rostovo je bilo u žiži javnosti 1984. godine, kada je tamo otvoren sportsko-rekreacioni centar za potrebe Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Iz tog perioda mnogi se sjećaju lijepih uspomena s Rostova.

Kasnije se na Rostovu uglavnom zimovalo, a na pripreme su dolazili i nogometaši slavnog splitskog Hajduka, bugojanske Iskre i drugih jugoslovenskih klubova.

No, tragični događaji devedesetih na Balkanu bacili su crni veo na ovaj kraj i sve do prije nekoliko godina jedino što se moglo vidjeti na Rostovu bili su pustoš i ugašena slika nekih boljih vremena.

Negdje s izgradnjom puta iz Bugojna prema Novom Travniku i ostatku BiH, život se polako vraća u ove krajeve.

Iako je ovaj kraj često posjećen samo zimi, kada nudi obilje uživanja u zimskim sportovima, nema sumnje da i u vrelim ljetnim danima ovo može biti izvrsno mjesto za bijeg od gradske vreve i vrućeg asfalta.

Rostovo nudi i relativno bogatu sportsko-rekreacijsku ponudu, staze za planinarenje, za brdski biciklizam i sportsko-rekreacijsko jahanje. A tu su teniski tereni, dvorana…

I, da, srednja Bosna je poznata po dobrom domaćinstvu i bogatim trpezama.

Unatoč svemu, bajkovito Rostovo budi nadu da i na Balkanu nije sve opustošeno i uništeno, pokradeno i zaprljano i da za ove prostore može biti nade.

Možda i ta nada još čuva vjeru da će Rostovo zaista jednog dana biti bosanski Schwarzwald ili makar poznat koliko i ruski Rostov.