„O Prokoškom jezeru možemo govoriti u prošlom vremenu. S obzirom da jezero ni po jednom kriterijumu ne ispunjava uvjete propisane međunarodnim normama i standardima za njegovo imenovanje spomenikom prirode, trebalo bi redefinisati njegov nivo zaštite prema recentnom stanju, kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere i aktivnosti da bi se spasio bar dio njegovog prirodnog habitusa“, ističe profesor Muriz Spahić.

Kako se promijenila kategorija zaštite?

Biodiverzitet za vrijeme naturalne egzistencije prirodno-akvalnog kompleksa Prokoško jezero je poznat po prisustvu vodenog guštera raizerov triton (Triturus alpestris reiseri). Zbog prirodne raznolikosti posrednog sliva Prokoškog jezera i prisustva enedemskog tritona, Prokoško jezero je zakonom bilo zaštićeno još 1954. godine, kao i neka druga jezera u Bosni i Hercegovini, i uvršteno u nivo zaštite ranga regionalnog parka prirode.    

Aktuelno stanje i perspektiva ovog prirodnog bisera bila je i tema na junskom Festivalu planinarstva, održanom na Vranici, a učešće su uzeli brojni domaći prirodnjaci. Na osnovu iznesenih analiza koje se tiču naturalnog, malo izmijenjeg i potpuno izmijenjenog stanja sliva Prokoškog jezera, nedavno je zaključna razmatranja iznio i Muriz Spahić, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Udruženja geografa u BiH.

Kako je, između ostalog, naglasio u svojim zaključcima, Prokoško jezero je sačuvalo naturalni okvir evolucionog razvoja do početka 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je kao prirodni raritet ove vrste u Bosni i Hercegovini 1954. proglašeno regionalnim parkom prirode. Prema Međunarodnom savezu za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature, IUCN), najrelevantnijoj za zaštitu prirode, ovaj rang zaštite, prema novijoj kategorizaciji, pripada zaštićenom pejzažu i uvrštava ga u petu, od ukupno šest kategorija zaštićenih područja. On podrazumijeva skladan odnos ljudi i prirodne sredine, koji omogućava očuvanje estetskih diverzitetnih vrijednosti i bioraznolikosti.

Ovaj nivo zaštite važio je sve do januara 2005. godine, kada je Skupština Srednjobosanskog kantona promijenila nivo zaštite u III kategoriju i Prokoško jezero proglasila Spomenikom prirode. Ova kategorija zaštite, prema IUCN, podrazumijeva zapravo prirodnu baštinu, jasno definisanog područja, koji je nekim aktom državne uprave stavljen pod zaštitu kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne vrijednosti.

„Kada se uporede nivoi zaštite, prvi donesen 1954. godine, kojim je Prokoško jezero uvršeno u petu kategoriju zaštite i kada je, u to vrijeme, imalo naslijeđeni izvorni prirodni habitus, sa drugim iz 2005. godine, kojim je promijenjen nivo zaštite u spomenik prirode, koji pripada trećoj, rigoroznijoj kategoriji zaštite iako je prirodni ambijent pretrpio značajnije antropogene modifikacije. Zbog toga se nedvojbeno nameće pitanje kako je do toga došlo?“, pita se prof. Spahić.

On potom dodaje da odgovor treba tražiti u stručnoj podlozi, odnosno elaboratu, koji je sadržavao i prijedlog kategorije zaštite, na osnovu kojeg je Prokoško jezero uvršteno u rigorozniji rang u odnosu na kategoriju zaštite koja mu je prethodila.

Spasiti bar dio prirodnog habitusa

Naime, u Zakonu kojim je Prokoško jezero proglašeno spomenikom prirode nisu pronađeni odjeljci koji regulišu mjere i postupke revitalizacije jezera iz pretežno antropogenog u naturalni oblik da bi se mogao tretirati predviđenim nivom zaštite, tvrdi profesor te dodaje da su u Zakonu o proglašenju spomenika prirode Prokoško jezero navedeni naučno neutemeljeni elementi prirodne raznolikosti, po kome se ovo jezero razlikuje od drugih gorskih jezera u BiH. Osim toga, učinjeno je niz propusta koji nemaju naučni fundament, a Zakonom nisu, prema njegovim tvrdnjama, obuhvaćeni i drugi prirodni procesi, a trebali su biti.

Sve učinjene radnje prije i nakon preimenovanja parka prirode u spomenik prirode u okolini Prokoškog jezera, a koje su se odnosile na neplansku izgradnju: vikend-naselja, infrastrukturni sistem i obalne i otočne sanacije, te intervancije na promjeni režima doticanja i oticanja vode i drugo, nisu imale podlogu u Zakonu o zaštiti voda u BiH. Ako se ovome dodaju i podzakonski akti, koji regulišu pitanja iz domena vodne saglasnosti i vodnog dobra sve učinjene namjerne radnje u neposrednom i posrednom slivu Prokoškog jezera na povrat njegovog ranijeg naturalnog stanja nemaju podlogu u zakonskoj legislativi.

„Učinjeni vještački zahvati na jezeru i antropogena uzurpacija jezerskog sliva učinili su nemogućom naturalizaciju ovoga akvalnog kompleksa. O Prokoškom jezeru možemo govoriti u prošlom vremenu. S obzirom da jezero ni po jednom kriterijumu ne ispunjava uvjete propisane međunarodnim normama i standardima za njegovo imenovanje spomenikom prirode, trebalo bi redefinisati njegov nivo zaštite prema recentnom stanju, kako bi se mogle preduzeti potrebne mjere i aktivnosti da bi se spasio bar dio njegovog prirodnog habitusa“, navodi profesor Spahić.

Slučajno ili ne, Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica, početkom novembra donio je naredbu o zabrani gradnje, rekonstrukcije, dogradnje i izdavanja saglasnosti za objekte na lokalitetu spomenika prirode Prokoško jezero.