Među brojnim kulturno-povijesnim spomenicima Fojnice je i lokacija Kaštela, koja se nalazi na planini Zahor, gdje su ostaci srednjovjekovne građevine u koju su se sklanjali franjevci pred neprijateljem i gdje su se na poseban način posvećivali Bogu i molitvi.

Kaštela priča svoju priču

Ne zna se kada je tačno sagrađena građevina, ali se zna da je u njoj boravio i fra Anđeo Zvizdović, tadašnji upravitelj Bosne kustodije, sa braćom franjevcima, odakle je 28. maja 1463. godine sišao u polje Milodraže pred sultana Mehmeda II, zvanog el Fatih ili Osvajač, koji mu je darovao svoj plašt i ahdnamu koji se i danas čuvaju u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Ahdnama je, po mnogima, prvi pisani dokument o ljudskim pravima.

Kaštela je od Fojnice udaljena sa jedne strane 17, a sa druge strane oko 14 kilometara i nalazi se iznad sela Rizvići i desne obale riječice Kozice na Zahoru na 1.158 metara iznad mora.

Od Fojnice se do Kaštele stiže preko izletišta Malkoć, sela Korita preko prevoja Vladići vrh koji razdvaja Fojnicu i dolinu riječice Kozice.

Zanimljiva je i legenda o usamljenom grobu na raskrsnici puteva za Dragačiće, Vladiće i Fojnicu na lokalitetu Vladića vrh.

Legenda kaže da je bio bogat čovjek koji je volio lumpovati i kockati. Jedne srijede, kada je bio pazarni dan u Fojnici, on dotjera na pijacu nekoliko pari volova. Proda ih i okrene lumpovati i kockati. Nakon sedam dana krene kući, ali ga sačekaju razbojnici spremni da ga ubiju i uzmu mu pare. Kad su pregledali džepove ustanove da u njima ima samo jednu glavicu luka, jedino što mu je ostalo, i tu ga ukopaju.

Odatle do mjesta gdje se nalazi srednjovjekovna građevina Kaštela vodi uska staza pored izvora za koji kažu da se zove vrelo fra Anđela Zvizdovića, a onda sa litice stijene niz strminu kozjom stazom, kao niz nos do podnožja, odakle se ugledaju dvije prostorije ili kule koje narod zove Bijeli grad i Crni grad.

Otkud šuma na Zahoru

Te dvije zidane kule kao da su zalijepljene na sredini stijene, a do njih se dolazi alpinističkim usponom.

Neko je postavio i učvrstio u kamen klinove sa užetom, pomoću kojeg se može doći do prve kule, a u drugu samo rijetki i oni najvještiji mogu i smiju ući. Građevine su kao udubljene u stijenu i u obliku su pravougaonika, dimenzija oko četiri puta dva metra i kao da su u svakoj bile po dvije etaže, a ima i nekoliko većih i manjih otvora.

One više od 500 godina tu stoje kao čardak ni na nebu ni na zemlji i odolijevaju zubu vremena. Postoji narodno predanje da se u jednoj od tih prostorija nalaze željezna vrata koja vode do podzemnih odaja sa blagom. Mnogi smatraju da bi ove dvije kule obavezno trebalo obnoviti i sačuvati od propadanja.

Odavno je Zahor pod gustom šumom, a postoji i legenda o žitu sa Zahora koja kaže da je tu nekada bilo veliko naselje i oranice. Zahor je, po narodnim predanjima, nekada bio zasijan žitom: tu su kraljevi orali Zahor sa zlatnim teljizima na jarmovima volova.

Kada su, kaže ova legenda, neki Fojničani pali u ropstvo nekada davno u Rusiji pitali su ih odakle su i kada su kazali da su iz Fojnice pitali su ih šta je sa Zahorom. Fojničani su kazali da je sada tu gusta šuma, a onda su ih Rusi zapitali pa čime se onda Bosna hrani kad na Zahoru ne rađa žito!?

Srednjovjekovna građevina Kaštela na Zahoru fascinira posjetitelje i česti su tu gosti planinari, izletnici, organizovane grupice građana i pojedinci.